U Zagrebu se, u restoranu Vinodol, u ponedjeljak, 11. studenoga (18 sati) organizira ‘Otvaranje Jadranske magistrala u znaku Tina’.
Program se odvija u okviru 15. Festivala Zagreb, grad poezije, a u njemu sudjeluju: Ksenija Prohaska, Sara Stanić, Sara Renar, Goran Grgić, Antonija Stanišić Šperanda, Nikša Marinović, Iva Visković, Vesna Tominac Matačić, Nina Romić, Jelena Galić, Dimitrije Simović, Irena Šekez Sestrić, Dragan Damjanović i Goran Matović, autor događanja
Festival oživljava i spaja ulice i gostionice Tina Ujevića, Teslinu i Masarykovu, u kojoj se nalaze ili su se nalazili: Vinodol, Pula (preimenovana), Korčula, Vis (zatvoren), Dingač (zatvoren), Kazališna kavana (obnovljena) i Blato (preimenovano). Program je zamišljen kao urbano hodočašće Tinovim ulicama od gostionice do gostionice. Svaka živa gostionica domaćin je kratkog scenskog događanja koje kreiraju poznati umjetnici kao posvete Ujeviću, njegovom vremenu i suvremenicima.
Događaj je zamišljen kao postajna drama. Nakon obilaska mjesta Ujevićevih bivših gostionica, program završava u Tinovoj gostionici Blato-Tip-Top u kojoj će se drugi dan festivala (12. studeniga u 18 sati) održati tradicionalni program ‘Sjećanje na Tina’.
Na dva dana Teslina i Masarykova ulica preimenovat će se u Ulicu Tina Ujevića. Na današnje ulične ploče, kao i na kućne brojeve živih, preimenovanih i ugašenih gostionica postavit će se makete novih uličnih ploča dizajniranih u duhu Ujevićeva vremena. Na mjestu Max Mare preko puta Blata (sada La Riserije), gdje je nekad bio antikvarijat, postavit će ploču Antikvarijat.
Tin živi u svojoj samoći, živi grad kao moderni topos pakla. Prema Tinu, treba znati razumjeti ulicu i opažati je… Zdravstvuj, ulico, nado ljubavi i vjere, hrame slobode, trubo budućnosti! A kavana je Ujevićevo čistilište: Kavana je unikum senzacije, sredina između erotske emocije, dnevnoga snobizma, intelektualne radoznalosti i duševnoga traženja. U kavani Tin je u raju svojega pakla. U prostoru svoje slobode i svojeg životnog teatra. Tina je privlačio duh kavane. Kao mjesto bijega u teatar života.
U festivalskim ulančavanjima gradskih gostionica, kavana i sjećanja na pjesničke velikane gradi se posveta piscima i prostorima koji su oblikovali duh hrvatske kulture. To je ujedno i posveta mitologiji grada koji nestaje. Grad je promijenio lice. Zato je važno sjećanje na Zagrebačku magistralu. Na Tina i njegovo doba. Sjećanje na nevidljivi grad.
‘Našim programima spajamo vremena i umjetnike raznih poetika i umjetničkih disciplina. Nastojimo povezati žive, aktivne gostionice s onim ugašenim i zaboravljenim… Vremena i mode se mijenjaju. Stil se gubi. Kavane žive i preživljavaju kao neka vrsta urbanog otpora i unikuma senzacije. Nekada je grad intelektualno živio u kavanama. U njima se skupljala politička i umjetnička opozicija. Kulture se mjere poletom stiha. Koncentracijom na živi jezik poezije. Ovo je prigoda za osvajanje neformalnih mjesta za Riječ. Za probrani govor koji čeka. Za novu kristalnu kocku vedrine’, poručuju organizatori.
P. T. / Foto: Promo
