Ovogodišnji Zagreb Film Festival po prvi put prikazuje filmove češke kinematografije, debitirajući s dva – ‘Obiteljski film’ i ‘Kuća njega.’ U četvrtak je prikazan kandidat za Oscara ‘Kućna njega’ redatelja Sláveka Horáka. Ova komična drama s emotivnom porukom njegov je samostalni (i vrlo uspješni) prvijenac, a predstavlja ga na festivalima uz – šljivovicu. Tako je i sinoć, na razgovoru nakon projekcije, uz veselu i vedru atmosferu odgovarao na pitanja, a čašicu rakije dobili su svi koji su postavili pitanje.
‘Kućna njega’ je film o pedesetogodišnjoj ženi Vlasti koja živi u selu nedaleko od Praga i radi kao medicinska sestra za kućne posjete. Ona je snažna, nesebična i vrlo brižna žena, čija je brižljivost otjerala kćer Marcelu i otuđila ju od majke, a njezin muž Lada tipično je patrijarhalan tip oca i muža koji svojoj supruzi ne posvećuje dovoljno pažnje i brige. Kada sasvim slučajno Vlasta otkrije da ima rak u neizlječivoj fazi, napokon polako počinje shvaćati da je red na njoj te se usudi početi živjeti i za sebe. Lik Vlaste nastao je po uzoru na Horákovu majku, koja je karakterom i zanimanjem kao Vlasta. Radila je u kućnoj njezi i djeci prepričavala zanimljive priče s kojima se susretala radeći s pacijentima. Lada je inspiriran Horákovim ocem, a kći Marcela, rekao je redatelj, kombinacija je njega i njegove sestre koji su predbacivali majci što se toliko brine za druge umjesto da se posveti i sebi. Zapravo, cijeli je film jedna fiktivna verzija njegova života – čak je i selo i kuća u kojima se snimao film zapravo njegovo selo i njegova obiteljska kuća, a odjeća i dvije teške torbe koje je koristila glumica, pripadaju njegovoj majci. Alternativna medicina kojoj se Vlasta posvećuje također je inspirirana Horákovom bivšom djevojkom koja se time bavila. Horák je rekao da je, kao što vidimo, lijen scenarist, a iz publike je došlo i zanimljivo šaljivo pitanje kako će napraviti drugi film, ako je sve svoje inspiracije već iskoristio!
Atmosfera prikazana u filmu vrlo je opuštena – Horák kaže kako je u tome južna Moravska dosta slična i hrvatskom mentalitetu – ljudi uživaju u životu. Naravno, ne kaže da ljudi tamo puno piju, nego da se šljivovica pije zbog običaja, a i zbog zdravlja. Kao što njegovi roditelji svako jutro za zdravlje popiju čašicu, tako i Vlasta i Lada započinju svoje jutro dok su još u pidžami, a cijela ideja o tome da se rakija ubaci u priču kao zabavni detalj rodila se prvi dan snimanja u selu, kada je susjeda ostavila čaše i bocu šljivovice na svom prozoru i rekla neka samo vrate natrag na prozor kad budu gotovi.
Međutim, na prezentaciju svoga obiteljskog života dodao je jedan ključni detalj – Vlasta ima rak. Na pitanje kako to da se odlučio ubaciti tešku bolest u priču, rekao je: ‘Sretnik sam što nisam doživio nikakvu ozbiljnu tragediju, nego je to način na koji vidim život, kao miks komedije i drame.’ Vlasta se u filmu okreće alternativnoj medicini. Ona može izliječiti dušu, kako nam govori film, ali nije uspjela izliječiti Vlastino tijelo. Iako je u filmu tako kako je, Horák je to pitanje htio ostaviti otvorenim.
Zašto je film vrlo zanimljiv i ugodan može se objasniti i pomalo neuobičajenim stilom. ‘Filmovi nisu često snimljeni na ovaj način. Jako je jednostavno, autentično. Uvijek sam htio imati stil češke kinematografije 1960-ih, ali nisam mislio na to dok smo snimali, jer bi bilo glupo da sam to činio svjesno. Stoga sam bio iznenađen i vrlo počašćen kada su neki rekli da vide sličnost s češkim novim valom 1960-ih.’, rekao je Horák.
Iako se prije ovog filma bavio izradom reklama, kaže kako mu to iskustvo nije pomoglo, osim u smislu da odluči stvoriti nešto potpuno suprotno od reklame. ‘Sada sam radio s glumcima. Prije sam jedino radio s autima, sokovima ili modelima, što je u biti jednako kao da radim s autima, i jedino iskustvo je bilo da ne napravim film kao reklamu. Htio sam napraviti upravo suprotno od reklame – da bude puno sadržaja, bez sjaja, da bude jednostavno te sam htio izostaviti osjećaj prisutsva redatelja’, rekao je.
Horákovi roditelji su vidjeli film i svidio im se. ‘Majka je rekla Isti je kao život!, i to je najveći kompliment koji mi je mogla dati, jer sam htio postići upravo to’, kaže. Također, ovaj film bio je i neka vrsta pomirbe s ocem i majkom: ‘Može se reći da je to bio svojevrstan proces liječenja našeg odnosa. Htio sam to staviti u film, da stavim točku na to’, rekao je Horák.
Valentina Botica / Foto: ZFF
