U srpskoj prijestolnici, u prestižnom hotelu Hyatt, održan je 11. Beogradski salon vina, sajam tamošnjih vinara i gostiju iz regije.Još samo Beowine u veljači okupi toliki broj značajnih srpskih vinara. Festival vina cjenovno (ulaznica 1300 dinara = 90 kuna) i po mjestu događanja nije predviđen za široku publiku, već za ljude kojima je to posao. Svjedočio sam razgovorima nekoliko važnih hrvatskih i srpskih distributera o obostranoj kupnji najboljih vina. Ovaj put hrvatsko vinarstvo predstavljali su Grgić, Zlatan otok – Plenković, Kozlović, Coronica, Jokić i Belje. Neki su tamo već nazočni, primjerice Toljan, Markežić i Erdut. To jesu značajna imena našega vinarstva, ali prije tri-četiri godine bilo ih je dvadesetak. Neki su već pronašli put preko malih distributera, ali to još uvijek nisu količine s kojima srpsko tržište doslovce zatrpavaju makedonski vinari. Nadalje, hrvatska su vina preskupa za srpsku publiku. Inače, Srbi preferiraju dalmatinska crna i istarske malvazije, a graševina, naša najznačajnija sorta, još nije pronašla pravi put. Isto tako, za to njihovo tržište velika su konkurencija jedni drugima slovenski i makedonski vinari. Makedonci (Tikveš, Stobi, Chateau Kamnik – da spomenem samo najveće) imaju snažan utjecaj i udio u uvoznim vinima u Srbiju. Tu su slovenski vinari (Stojan Ščurek, Goriška brda, Marijan Simčič) s tradicionalno dobrim prijamom kod srpskih potrošača.

Mogu mirne duše reći da su srpska vina iz različitih regija sve bolja iz godine u godinu. Prednjači Fruška gora, pa zato počinjem s Belim brdom iz Čerevića. Vinogradi su smješteni na sjevernim padinama koje se lagano spuštaju prema Dunavu. Počeli su ne tako davne 2007., a podrum i vinarija su osnovani 2010. godine. Danas, sedam godina poslije, na površini od 15 hektara uzgajaju devet sorti vinove loze. Gotovo sve bih ih mogao istaknuti, ipak izdvajam crvenu premium kupažu Alma mons, Cabernet sauvignon (nagrađen zlatnom medaljom na AWC natjecanju u Beču 2014.) te Sauvignon blanc – barrique 2013. Koliko su dobra, svjedoči i ukupno 13 medalja s AWC-a ove godine.

U istom području Fruške gore, ali u Sremskim Karlovcima, nalazi se vinarija Kiš. Tradicija neprekidnog bavljenja vinarstvom seže u 1830. godinu. Njihov je rose ove godine proglašen je najboljim na Balkanu. Misteriju (rajnski rizling), Portugizer (tradicionalno se uzgaja na Fruškoj gori), Merlot i Chardonnay upotpunjuje Bermet (opet specijalitet Karlovaca još iz tridesetih godina 20. stoljeća) i od ove jeseni hrvatski brend Graševina koji nazivaju Grašac. Mladi ljudi u vinariji s ogromnom tradicijom koji održavaju tradiciju, ali i otvaraju nove vinske fronte, najbolje su jamstvo uspjeha.

Oduševila me još jedna mlada vinarija – Podrum Janko – sa smederevskog područja. Njihovi vinogradi nalaze se između Dunava s jedne strane i Velike Morave s druge, a reljef, klima i zemljište čine ih idealnima za uzgoj vinove loze. Atraktivna imena:  Zapis (rajnski rizling), Misija (chardonnay), Zavet (kupaža cs, merlota,cabernet franca) i Zavet stari – ime mu kaže stariji i bolji – odlično karakteriziraju ova vina.

Još jedna vinarija iz Smedereva – Vinarija Jeremić – sa svojim sonatama i kanonima reklamira se sloganom ‘Vina s melodijom’. I vjerujte mi jesu. Piti Kanon iz 2011. (prošle godine sam ga pio) ili 2012. (ove godine) znači osjetiti najbolju harmoniju cabernet sauvignona i merlota. Petnaest posto alkohola u vinu, koje klizi poput mlijeka, može se tek naknadno osjetiti kad je ionako svejedno. Sonata je sastavljena od bazge, bosiljka, jabuke – jednom riječju od sauvignon blanca visokog potencijala. Kuća Jeremić predstavila se i s Roseom (od merlota), a njihovi planovi za kušaonicu vina za 80 ljudi i kompletni turistički objekt u finalnoj su fazi. Sve pohvale Slavoljubu Jeremiću koji je svoju ekipu upotpunio tehnologinjom Jelenom Radević i savjetima vrsnoga enologa Gorana Milanova. Slavoljube, naprijed da Kanon postane kanon za sva crvena vina u Srbiji!
Ovaj put neću puno govoriti o već znanim i etabliranim vinarima Radovanoviću i Kovačeviću, koji su gornji, najviši dom srpskog vinarstva, samo spominjem duhovitu dosjetku i dobro vino Radovanovića – Kišno vino – s obzirom na kišovitu godinu.

Vinarija Budimir, kao i prije, izazvala je pozornost sa svojom temjanikom Župskom i cuveeom Triada bijelo. Novost je reserva Sub rosa Budimir (cuvee od 70 % prokupca i 30 % cabernet sauvignona). Solidno.
Za makedonsku vinariju Stobi (ime je dobila po najvećem antičkom gradu u Makedoniji), saznao sam ovoga proljeća na predstavljanju u Zagrebu. Vinarija koja se nalazi u Tikveškom vinogorju, najznačajnijem u Makedoniji, 80 kilometara od Skopja, velikog je kapaciteta – 4,5 milijuna litara, s planom za još 2 milijuna. Međutim, nisu najvažnije te velike brojke. Treba kušati: Vranec, Smederevku, Žilavku, Temjaniku, Rkaciteli i sve svjetske sorte te još Petit verdot da bi se osjetilo bilo toga dijela Makedonije. Elegantna, svjetska vina iz Tikveškog vinogorja. Makedonija je najveći proizvođač vranca u regiji i u Europi, a njihov vranec u nekoliko varijanti – Veritas i Vilarov – na vrhu je te piramide. U velikoj konkurenciji s vinarima iz Kavadaraca, Stobi vodi u elitnoj utrci elegantnih vina.

Treba svakako spomenuti još jednu makedonsku vinariju – Chateau Kamnik iz povardarske vinske regije. Vinogradi su na oko 300 metara nadmorske visine južne pozicije, na istočnom prilazu Skopju. Njihove Temjanike 2012. i 2013. dobile su nagradu na Premiun Wine Challengeru u Njemačkoj i Decanteru ove godine. A cuvee De Prestige 2009. (merlot, carmenere i vranec) zlatnu medalju na festivalima u Lionu i Hrvatskoj 2014. Imaju oni i odličan Vranec, Chardonnay i Pinot grigio. Vrijedi kao i za Stobi: moderna vinarija, najbolja tehnologija i izuzetan terroir.

Neću ovdje pisati o našim vinima jer su nam više-manje dobro znani i vinari i vinarije. Dobro je da su tamo i da pokušavaju ući na tržište. Izuzetak je vinarija Jokić iz Lišana Tinjskih zato što su nova vinarija i zaslužuju da kažemo o njima poneku riječ. Dragan Jokić zasadio je 2009. godine oko 13 hektara isključivo bijelih sorti – maraština, pošip, chardonnay, muškat žuti. Rezultati se vide. Ove godine na benkovačkom festivalu vina njegova je maraština pobijedila. Kvalitetom ju prate i ostala vina, a ono što je najvažnije jest entuzijazam s kojim radi ova mlada ekipa. Važno je i to da je Jokić sebi već otvorio tržište u Srbiji.

Za kraj sam ostavio vinariju iz Crnopoda kraj Ljubuškog obitelji Nuić. Uz solidne Blatinu, Žilavku i Cabernet sauvignon, apsolutno najveće zanimanje uz unisono odobravanje izazvalo je vrhunsko crno vino Trnjak iz 2012. Trnjak je stara sorta koja se uzgajala u Hercegovini i Dalmaciji te je gotovo izumrla. Obitelj Nuić, koja inače obrađuje 35 hektara vinograda, zasadila je oko 20.000 loza trnjaka i sada dobivaju sve pohvale za taj eksperiment. Evo kako izgleda: boja – tamno rubin crvena, s crnim nijansama; miris – sušeno voće, čokolada, crni para, kava, meso, koža, dim; okus – robusno, harmonično, trajno… ali, što da vam više govorim, potražite gau najbližoj vinoteci. Na ovaj festival vina putovao sam s velikim hrvatskim vinarom Davorom Zdjelarevićem pa sam, osim ugodnoga pratitelja, dobio i vrhunsku enološku poduku.

Bilo je na 11. izložbi vina u Hyattu i hrane – predstavili su se neki od vrhunski beogradskih restorana, dio je došao iz Hrvatske (Podravka, Belje). Ugodnoj atmosferi pridonio je trio pjevačica – klavir i više različitih instrumenata. Bilo je ugodno i poučno u Beogradu ovog prosinca o čemu svjedoči i veliki broj posjetitelja. Čekamo Hyatt 2015. godine.

Vjekoslav Madunić / Foto: Davor Zdjelarević i www.winematch.rs

Pročitajte još: Beograd: Dva festivala vina i još ponešto