U zagrebačkoj Laubi – kući za ljude i umjetnost, na svečanom otvorenju bijenalne Izložbe hrvatskog dizajna 21/22 dodijeljena je Nagrada Hrvatskog dizajnerskog društva (HDD) za životno djelo, a pripala je dizajneru vizualnih komunikacija Borisu Ljubičiću.
O dizajnerskom djelovanju ovog iznimnog autora, njegovoj važnosti i mnogima od njegovih najzanimljivijih ostvarenja iz proteklih više od 50 godina može se više pročitati u tekstu Marka Goluba na portalu dizajn.hr.
Cjeloviti tekst pod naslovom ‘Odgovornost za prostor i vrijeme – O Borisu Ljubičiću povodom nagrade HDD-a za životno djelo’ pročitajte ovdje. U nastavku je nekoliko njegovih prvih odlomaka.
‘Govoriti o nečijem životnom opusu uvijek znači i govoriti o njegovoj važnosti, o tome zašto je relevantan u kontekstu u kojem je nastajao, ali i koliko je daleko dosegnuo izvan njega, po čemu je poseban i drukčiji, što nam on znači i koliko nam znači. Odgovor na to pitanje uvijek će biti pomalo subjektivan i podložan konvencijama – mi podrazumijevamo da su kultura i umjetnost društveno važne, čak i onda kad se čini da nas stvarnost demantira i da se njihova težina rasplinjuje čim se izađe iz institucionalnog konteksta kulture i profesionalnih standarda kulturne, umjetničke, pa i dizajnerske zajednice. Osvrćući se na dosadašnji dizajnerski rad Borisa Ljubičića, od početka 1970-ih do danas, rekao bih da on proistječe iz eksplicitnog uvjerenja da je dizajn nedvosmisleno životno važan i da vizualne komunikacije prožimaju sve aspekte naših svakodnevnih života.
Iz takvog uvjerenja slijedi odgovornost, što je sam Ljubičić lijepo formulirao u svom autorskom motu koji kaže da dizajner mora preuzeti ‘odgovornost za vrijeme i prostor’ u kojem djeluje. Ta odgovornost nije samo načelna, ona se specifično odnosi na svaku dizajnerovu intervenciju u našu vizualnu i spoznajnu stvarnost – bez obzira je li riječ o dizajnu ili redizajnu, ambalaži deterdženta za posuđe, korporativnom ili institucionalnom identitetu, plakatu, videospotu, kalendaru ili knjizi. Pogledamo li Ljubičićeva mnogobrojna ostvarenja, ne svjedočimo samo izuzetnoj snazi vizualnog komuniciranja, nego i radovima koji nas uče kako gledati i čitati našu suvremenu vizualnu stvarnost. Gotovo odreda zamišljeni iznimno ambiciozno, Ljubičićevi identiteti, plakati, knjige, kampanje, čak i pakiranja koja je oblikovao, snažno govore o našem vremenu, govore o našoj percepciji, govore o tome što znači biti uronjen u svijet slika i informacija, kao što svi jesmo, bez obzira jesmo li toga svjesni ili ne…’.
