Još jedno istanbulsko buđenje na ulasku u grad. Istanbul i ja volimo se rano probuditi… ako je moguće – zajedno. Nedjeljno je jutro, još nema šest sati, a gužva na mostu podsjeća me da se nalazim u petnaestmilijunskom gradu.
Za tili čas, koji ovdje traje dva sata, stižem do trga Taksim, znanog nam iz novije turske prošlosti. Moj je hostel tu u blizini, samo trebam pronaći nekoga tko će me uputiti u pravu ulicu. Dobro je imati jasno napisanu adresu jer je teško očekivati ranojutarnji susret s osobom koja razumije kamo ste naumili.

Nakon srdačnog prijema i kratkog odmora, spremam se u osvajanje Istanbula. U hostelu je taj odnos osoblja s gostima nekako prisniji nego u hotelu. Stvarno ih zanima kako si i kako ti mogu pomoći u tvojom danima provedenim kod njih. To se ponekad razvija i u neka nova prijateljstva, ako pronađete ljude koji funkcioniraju na istim frekvencijama.

Jedna džamija, druga, treća… nanizale su se na brežuljku preko mosta Galata. Uživam u lijepom danu i pogledu na ta fascinantna zdanja, no odjednom sam se zbunio. Nisam baš plašljiv ali odjednom sam se našao usred gomile koja je pred Aja Sofijom, mašući pesnicama zrakom, klicala: ‘Alah je velik!’. Nekako sam se izvukao iz mase vjerskih turista i naletio na kordon spremnih specijalaca. Upitao sam njihovog zapovjednika za razlog nedjeljnog izlaska i uz osmijeh dobio odgovor: ‘Bez brige gospodine, nema nikakvih problema, mi smo ovdje radi vaše sigurnosti’. Pa si mislim… hajde, neka 🙂

Veliki bazar, Kapali Çarşi, u nedjelju ne radi pa sam se zadovoljio razgledanjem tržnice začina na kojoj cijene lete u nebo pa ovaj put ne kupujem ništa. Odlučujem s brijega sići na suprotnoj strani, kraj zidina velebne Topkapi palače i nastaviti šetnju uz obalu Mramornog mora.

Kupača ima, a onih koji se samo sunčaju još i više. Primjećujem da su svi muškarci, tek kilometar niže nalazim dvije žene koje, odjevene, razgovaraju nedaleko svojih muževa.

Agenti brodara koji voze po Bosporu, salijeću me i za 30 lira (10 eura) nude razgledavanje Istanbula s morske strane. Namjeravam to ostaviti za sutra i razmišljajući o sutrašnjem planu aktivnosti dolazim do jednog od brodova s kojeg mi nude još jedno mjesto za 12 lira (4 eura). Bez razmišljanja uskačem i uživam u neplaniranoj dvosatnoj vožnji Bosporom. Razgledati Istanbul s vjetrom u kosi fantastično je ako kosu imate, a i ako je nemate, to ipak trebate učiniti. Taj istovremeno tradicionalan i moderan grad, urban je i zelen također, što se najbolje vidi s broda.

Na povratku prema hostelu opet upadam u kličuću gomilu usred Istiklal ulice. Navijači nogometnog kluba Galatasaray kreću na utakmicu čija im pobjeda donosi osvajanje ovogodišnjeg prvenstva. Pobjedom protiv Beşiktaşa, kojeg trenira naš Slaven Bilić, dobili su prvenstvo i neopisivo dobar osjećaj pobjede nad gradskim rivalom.

To je najbolji način da zaborave na svakodnevne brige i probleme. Analizom utakmice u hostelu završavamo taj živ i veseo dan… prvi dan mog boravka na mjestu susreta Istoka i Zapada.

Crtice s putovanja Damira Vujnovca možete pratiti i na facebook stranici ORIJENTacije

Pročitajte još: Damir Vujnovac: ORIJENTacije – Izmir , Damir Vujnovac: ORIJENTacije – Pamukkale , Damir Vujnovac: ORIJENTacije – turski Grand Canyon u Kapadokiji , Damir Vujnovac: ORIJENTacije – Kapadokija – zemlja lijepih konja , Damir Vujnovac: ORIJENTacije – hodajući Ankarom , Damir Vujnovac: ORIJENTacije – Ankara , Damir Vujnovac: ORIJENTacije – Istanbul , Damir Vujnovac: ORIJENTacije – Skoplje