U Zagrebu, u utorak, 2. travnja, u 97. godini, preminuo je nagrađivani redatelj i scenarist Veljko Bulajić. Hrvatsku i međunarodnu kinematografiju zadužio je nekim od najvećih filmskih klasika, poput njegova dugometražnog igranog prvijenca prikazanog u konkurenciji Cannesa, ‘Vlak bez voznog reda’ i ratnog spektakla ‘Bitke na Neretvi’, nominiranog za Oscara 1970. godine.
‘Izgubili smo prijatelja i velikana svjetske kinematografije. Imao sam čast surađivati s Veljkom posljednih pet godina. Borili smo se do kraja da izvučemo njegov nedovršeni film. Bio je neumoran, a na svakom susretu bi na pitanje ‘Kako smo, Veljko?’ odgovorio ‘Borbeno!’. Toga se držao do zadnjeg daha. Nedostajat će mi tvoje česte posjete i prijateljstvo, dragi Veljko. Njegovoj obitelji i prijateljima izražavamo iskrenu sućut’, rekao je ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra Chris Marcich.
Veljko Bulajić rođen je u mjestu Vilusi 22. ožujka 1928. Tri godine kasnije, s obitelj seli iz Crne Gore u Sarajevo, gdje je završio srednju školu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, borio se s partizanima, a u Zagreb je stigao dvije godine nakon što, kao 16-godišnjak, biva ranjen u borbi na Orlovom Brdu.
Kasnije je radio u sektoru za kulturu Doma JNA u Zagrebu, u grupi vojnih obveznika slikara, kipara, redatelja, glazbenika i glumaca. Tada je organizirao filmski klub u kojemu su se, prvi put nakon rata, prikazivali američki i europski filmovi.
Nakon toga upisuje večernji tečaj režije i glume pri produkciji Jadran filma, a potom je kao stipendist studirao filmsku režiju u Centro Sperimentale di Cinematografia u Rimu. Tijekom studija asistirao je velikim redateljima kao što su Federico Fellini i Vittorio De Sica.
Među njegovim prvim autorskim radovima su dokumentarni kratkometražni filmovi ‘Kamen i more i Brod lutalica’ (1953.), a njegov dugometražni igrani prvijenac ‘Vlak bez voznog reda’ (1959.) prvi je film hrvatske i jugoslavenske kinematografije koji je uvršten u glavnu konkurenciju Filmskog festivala u Cannesu. Tamo je osvojio i nagradu francuskih filmskih kritičara, CIDALC za najbolji debitantski film. Djelo je nagrađeno s dvije Zlatne arene i nagradama Slavica i Jelen u Puli te Nagradom grada Zagreba. Bulajić je svoju vezu s Cannesom nastavio kao član žirija, a tu je ulogu obnašao čak tri puta (1968., 1969. i 1980).
Nakon toga, režira film ‘Rat’ (1960.) koji je pak prikazan u konkurenciji Venecije. Na venecijanski festival vraća se 1964. godine, s dugometražnim dokumentarnim filmom ‘Skopje 63’, za kojeg osvaja nagradu za najbolji dokumentarni film festivala te nagradu UNESCO-a, Kalinga, za “vrhunsko ostvarenje na području umjetnosti i znanosti”.
Veliki uspjeh postiže i sa spektaklom ‘Kozara’ (1962.), kojom osvaja, osim nagrada na Pulskom festivalu, i Zlatnu medalju na festivalu u Moskvi. ‘Kozara’ je premijeru imala u francuskom muzeju Louvre.
Bulajićeva ‘Bitka na Neretvi’ (1969.) bila je nominirana za nagradu Oscar Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti. Ova ratna epopeja okupila je cjelokupnu domaću glumačku kremu, ali i niz svjetski poznatih glumačkih zvijezda poput Orsona Wellesa, Yula Brynnera, Franca Nera, Hardyja Krügera i mnogih drugih. Film je imao spektakularnu premijeru u dvorani Skenderija u Sarajevu, a na Pulskom filmskom festivalu prikazan je izvan konkurencije. Plakat za film napravio je Pablo Picasso.
Od ‘Vlaka bez voznog reda’, Bulajić je snimio 14 dugometražnih filmova: ‘Rat’, ‘Uzavreli grad’, ‘Skopje 63’, ‘Bitka na Neretvi’, ‘Atentat u Sarajevu’, ‘Čovjek koga treba ubiti’, ‘Pogled u zjenicu sunca’, ‘Kozara’, ‘Visoki napon’, ‘Veliki transport’, ‘Obećana zemlja’, ‘Donator’, ‘Libertas’ i ‘Mjesto sjećanja’. Snimanje njegova posljednjeg (neobjavljenog) projekta, ‘Bijeg do mora’, završeno je u proljeće 2017. godine. Za televiziju je ostvario dokumentarnu seriju ‘Crna Gora’ (1972.) te zapažene dokumentarne filmove ‘Titovi memoari’ (1981.) i ‘Mjesto sjećanja Vukovar’ (2015.).
Uz brojne nagrade i priznanja koje je dobivao tijekom plodonosne karijere, Hrvatsko društvo filmskih kritičara Veljku Bulajiću dodijelilo mu je Nagradu Zlatni Oktavijan za životno djelo, a također je dobitnik nacionalne Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo. Još jedna takva nagrada pripala mu je i u Rimu 2013. godine, a nju mu je dodijelio Festival mediteranskih zemalja. Nagradu mu je osobno uručio Franco Nero, zvijezda njegove ‘Bitke na Neretvi’.
P.R. / Foto: HAVC
