Joso i Žućo dva su umiljata mačka koji su nam prvi poželjeli dobrodošlicu po dolasku u vinariju Josić.
Navikli na ljude, buku i glazbu, kreću se kušaonicom dajući svima do znanja da su ovdje dio prirodnog poretka stvari. Dobro znaju da će od svakog gosta iskamčiti barem komadić slanine ili domaćeg baranjskog kulena. Nikome se ne nameću, a ipak – od svakog dobiju pažnju. Za uzvrat nude sjajan fotografski kadar i poruku – ovdje nema mjesta za stres, opusti se.
Kušaonica Josić nije prostor koji želi impresionirati savršenim interijerom ili sterilnim luksuzom, već udoban kutak sa sommelierom koji istinski voli svoj posao i konobarom koji vina predstavlja recitacijama i pjesmama. Povod naše posjete Zmajevcu bilo je otvorenje nove vinarije. Suvremeno zdanje zavidnih kapaciteta predstavlja životno djelo vinara Damira Josića i kruna je njegova rada u vinogradu, podrumu i restoranu kojima je posvećen duže od četvrt stoljeća.
Damir Josić 2000. godine sa suprugom Vlatkom kupio je prvi vinograd i stari podrum koji datira iz 1935. godine. Krenuli su od nule. Danas vinarija i restoran zapošljavaju 45 ljudi, a ime Damira Josića uvršteno je na popis 100 najuspješnijih vinara Hrvatske. Malo je onih koji barem jednom na svom stolu nisu imali butelju vina s prepoznatljivom ilustracijom crne rode (Ciconia nigra) – strogo zaštićene vrste koja obitava u obližnjem Kopačkom ritu – te zaštitnog znaka megapopularnog crnog cuvéea.
Investicija vrijedna 2,5 milijuna eura, dijelom financirana sredstvima Europske unije, dijelom iz vlastitih sredstava, rezultirala je suvremenom vinarijom s kapacitetima koji odgovaraju ambiciji, ali i realnosti proizvodnje. Podrum je projektiran za godišnju proizvodnju od oko 260.000 boca vina, uz mogućnost rasta do 300.000 boca, no bez želje da se prijeđe granica kontrole. ‘Iako potražnja za našim vinima raste, ne zanima nas količina pod svaku cijenu. Zanima nas da svaka boca ima smisla, da znamo odakle dolazi i kome je namijenjena’, pojasnio je Albin Smiljan, rukovoditelj sektora hrane i pića kuće Josić.
Vina Josić nastaju iz ukupno 50 hektara vinograda – 25 hektara u svom vlasništvu te dodatnih 25 hektara kroz kooperantsku suradnju. Takav model omogućuje stabilnost, ali i fleksibilnost, bez kompromisa u kvaliteti sirovine.
Vinogradi su smješteni na baranjskim položajima koji nude optimalan odnos tla, klime i ekspozicije. Sortni sastav jasno odražava kontinentalni karakter regije.
Graševina je ovdje temelj vinske priče, ali tu su i chardonnay, pinot sivi, pinot bijeli, sauvignon blanc, traminac, muškat žuti, frankovka, cabernet sauvignon i cabernet franc – sve popularnija sorta koja u Baranji daje iznimno precizne i elegantne rezultate.
‘Ukupno se radi s 13 sorti grožđa, od kojih nastaje 16 etiketa ili – kako volim reći – 16 osobnih karti vina. Strogo pazimo na to da svo naše grožđe potječe iz Baranje. Posebno se izdvajaju graševina, kao nositelj identiteta vinarije, Josić Cuvée, koji predstavlja autorski potpis kuće, te Cabernet franc, vino koje se sve češće spominje kao jedan od najboljih primjera sorte u kontinentalnoj Hrvatskoj’, pojašnjava Smiljan te nastavlja: ‘Baranja ima potencijal za ozbiljna crna vina, a cabernet franc ovdje – baš kao i u mađarskom Villányju, gdje je glavna zvijezda – daje strukturu bez težine i eleganciju bez odricanja od sortnog karaktera.’
Kušanje vina kod Josića nije formalno niti ukočeno. Ono se odvija kroz razgovor, usporedbe berbi, pitanja o godinama koje su bile zahtjevne i onima koje su dale više nego što se očekivalo. Vina su čista, precizna i jasno definirana – kreirana na način da udovolje potrošaču, ali i ispoštuju pravila vinske struke.
Restoran Josić otvoren je 2009. godine, a danas predstavlja jednu od ključnih točaka baranjske eno-gastro scene. Godišnja posjećenost kreće se oko 35.000 gostiju. Brojka je to koja nadilazi lokalne okvire i jasno govori o interesu publike. Ljudi ovdje ne dolaze samo jesti – dolaze doživjeti Baranju i uživati u autohtonoj enogastronomiji. Impresivne brojke potvrda su liderske uloge obiteljskog podruma Josić u turizmu Baranje, koja se nameće kao sve važnija destinacija upravo zahvaljujući gastronomiji i vinu.
Vrhunac našeg posjeta vinariji bilo je natjecanje u kuhanju fiš-paprikaša. Svaka od naše četiri ekipe uspjela je presoliti jelo, zbog čega smo samo još više znali cijeniti sljedove koji su uslijedili nakon toga. Podsjetili smo se kako je lakše kritizirati nego stvarati i shvatili koliko je znanja, truda i predanosti potrebno da bi ovakav restoran nemalog kapaciteta besprijekorno funkcionirao čak i tijekom najveće špice subotom navečer.
Večer se nastavila uz živu svirku tamburaša i sve češće kuckanje čaša koje su se, činilo nam se, punile same od sebe. Na stolu su se nizali tradicionalni baranjski specijaliteti: domaći suhomesnati proizvodi, šaran na rašljama, razne vrste mesa i, za kraj, taškrle s domaćim pekmezom od šljiva.
Zaista, malo koja destinacija posjeduje tu čarobnu moć da učini da se u trenu osjećaš kao kod kuće. Kolege i poznanici ovdje vrlo brzo postaju prijatelji, a sretni želuci i osmijesi učine da zaboraviš objavljivati na Instagramu. Jer sreća je ovdje autentična. Čini se da je upravo to najukusniji recept u vinariji i restoranu Josić, pretvoren u uspješan poslovni model – ovdje se ne rade ‘vina budućnosti’, već vina u kojima se uživa u sadašnjosti.
I zato, krenite prema Zmajevcu već ovog vikenda. Uz malo sreće (i koji komadić kulena), prišmajhlat će vam se uz nogu Žućo ili Joso.
I. L. / Foto: Tonka Hohnjec
