Premijera predstave ‘Šarlatan’, koju je prema tekstu mađarskog glumca Andrasa Hathazija i američkog redatelja Toma Dugdalea režirao Robert Raponja, zakazana je za četvrtak, 8. veljače, u 20 sati u Kulturnom centru Osijek.
U predstavi glume Joško Ševo, Davor Tarbuk i Katica Šubarić. Dramaturginja je Ivana Klaić, scenski pokret potpisuje Maja Huber, vizualni identitet Krešimir Tomac, oblikovanje svjetla Robet Majaroš, a prijevod Tomislav Mišić.
‘Šarlatan’ je u pravom smislu riječi hommage kazalištu, a na sceni oživljava svojevrsno „kazalište u kazalištu“: profesor glume na prestižnom umjetničkom konzervatoriju i bivši glumački Bard (Joško Ševo), uvježbava scene iz Čehovljeva ‘Galeba’ s dvoje mladih studenata glume – Ninom (Katica Šubarić) i Konstantinom (Davor Tarbuk).
Uz rad na predstavi, koja je nastala u produkciji Kulturnog centra Osijek, redatelj Robert Raponja je zapisao:
‘Zašto netko želi postati glumcem ili glumicom? Zašto se studira glumu? Što to mlade ljude motivira da upišu glumu na dramskim akademijama? Naposljetku, koji su to i kakvi ljudi koji imaju potrebu nesebično i otvoreno prenositi svoje znanje o teatru, glumi, o životu? Ne predaju li studenti svoje živote u ruke onih koji ih poučavaju i motiviraju da počnu pripadati svijetu glume, teatra, umjetnosti? Je li gluma umjetnost ili duhovna praksa? I – može li se bilo gdje odviti molitveni sag i prakticirati glumu? Kako se odvijaju sudbine kazališnih posvećenika i o čemu ovise? Što je uspjeh? Aplauz, pljesak, slava? Je li sve to privid i obmana? – pitanja su koja si postavljaju autori humorne drame naslovljene ‘Šarlatan’, a podnaslovljene ‘Učitelj glume’. Bježi li vremešni profesor, umoran od teatra, ljudi, od prenošenja znanja kazališnim početnicima te ideja o životu i teatru, u osamu ljetnikovca kraj jezera kako bi oživio sebe i doživio neizrecivo iskustvo duhovnoga mira, očuvao vitalnost, životnu i kreativnu snagu i strast? – pitaju se autori kroz niz prizora povezanih scenama pokusa komedije – programatskog dramskog teksta ‘Galeb’ Antona Pavlovića Čehova. Odlukom da uprizorim ovaj komad svoga kazališnoga prijatelja Andrasa Hathazija, doktora umjetnosti, glumca, pisca, redatelja i Toma Dogana, kazališnoga i filmskog redatelja, osjetio sam kako kroz redateljsku postavku, prije svega izborom glumaca, moram iskreno, neposredno i jasno odgovoriti na sva pitanja koja su autori postavili.
Protivnik sam mistifikacije kazališta koju promoviraju ‘gospodari kazališta’, oni koji žive od kazališta. Zagovornik sam onih koji kazalištu služe, koji kazalište dišu ma gdje ono bilo. Kazalište sam iskreno i neposredno živio i služio mu punih trideset i pet godina: glumio sam, režirao, pisao za kazalište i o kazalištu, zagovarao ga, branio, ali još ga uvijek otkrivam, shvaćam i prihvaćam kao mjesto epifanije, mjesto susreta čovjeka s božanskim u sebi, i sve činim da se božanska iskra ne ugasi, nego da se razbukta i osvijetli putove kojima plove znatiželjne, rasplesane i zaigrane duše.
Teatar je jedinstven medij i umjetnost u kojoj se stvara, kako je Gavella volio naglašavati, pred drugim, s drugim, uz drugoga, za druge. Stvarajući s glumcima Joškom, Katicom i Davorom, uz podršku autorskoga tima koji čine Krešimir, Maja, Ivana i Robert, kroz različite smo modele dramske igre tražili odgovore na gore postavljena pitanja, dodajući još mnoga potaknuti našom svakodnevicom i zbiljom te položajem i statusom teatarskih poslenika i kazališnih pedagoga danas.
Svi mi zajedno zagovaramo ideju da kroz odgovoran i discipliniran rad te procese proba (što je izraz organske potrebe i velike ljubavi prema kazališnom mediju, kako je to i Efros istaknuo) možemo razbiti tvrdokorna uvjerenja svake vrste, zablude, šprance, šablone te doživjeti pročišćenje misli i osjećaja. Zahvalnost izražavam svima onima koji su me učili i podržavali, ali i osporavali u mome kazališnom radu. Oni su mi omogućili da se ogledam u drugome i da kroz drugoga progovorim istinito i odvažno, te da kao redatelj i kazališni pedagog (p)ostvarujem i nesebično podržavam ambiciju – a ta je da budemo bolji ljudi – kada ju prepoznam kod drugoga. Upravo o toj velikoj ambiciji govori ovaj dramski komad.’
Reprize ‘Šarlatana’ u Kulturnom centru Osijek na programu su 10., 20. i 21. veljače.
B.Ć.J. / Foto: Promo
