Novi studijski album ‘Ne okreći se, sine’, koji je Rade Šerbedžija objavio krajem prošle godine, već se dva tjedna nalazi na samom vrhu top liste najprodavanijih domaćih albuma.
https://www.youtube.com/watch?v=wQ0nN72TNQI
Izlazak albuma najavljenog singlom i spotom ‘Eto pjesma’ autora Huseina Husa Hasanefendića, došao je u doba kada cijela Hrvatska, pogotovo njezin ranjeni dio Banovina, traži svaku riječ utjehe.
‘Pjevam pjesme nove i stare, pjesme moje i pjesme mojih prijatelja, sve su to pjesme o ljubavi. Pune boli i čežnje, strepnje i nade, kao i čitav ovaj naš život, a život nije što i polje prijeći. To je i poruka ovima koji dolaze poslije nas, da tu stazu koju moraju prijeći pređu na svoj način. I zato, Ne okreći se sine’, izjavio je legendarni glumac nakon izlaska albuma.
Novi službeni singl i lyric video napravljen je za pjesmu ‘Grad’, a njezin tekst: ‘Sam prolaziš sad, kroz grad za tebe pust, sva nadanja da se vrate sni što su nekad živjeli tu, ostavljaš sad. Taj tvoj voljeni grad u svakom kutku čuva za te sjećanja jer znaš da si nekad tu, sretan i voljen bio ti, a danas lutaš sam…’ koji je Drago Mlinarec napisao 1967. godine i objavio na prvom EP Grupe 220, danas zvuči gotovo proročanski.
Album na kojem su radili vrhunski glazbenici, osim spomenutog Husa; Damir Urban, Miroslav Tadić te Ante Gelo, Elvis Stanić, Diran Tavitjan i Mario Igrec, koji su velike pjesme Arsena Dedića, Drage Mlinarca, Đorđa Novkovića i Zlatka Arslanagića osvježili novim aranžmanima, već je pobrao odlične kritike.
Aleksandar Dragaš u Jutarnjem listu je napisao: ‘Ne okreći se, sine dirljiv je album jednog glumca koji je odavno pokrenuo i pjevačku karijeru da bi joj posljednjih desetak godina posvećivao sve više pažnje i uza sve jače suradnike. Tako pored spomenutih pjesama valja izdvojiti i krasnu obradu Arsenove ‘Otkako te ne volim’ u kojoj Radi krasno pomažu Gabi za mikrofonom i Matija za klavirom. Često se Rade odužuje Arsenu kao svom glazbenom učitelju, no ovo je vraćanje duga možda i najljepše dosad, baš kao što je u Mišinom hitu ‘Ostala si uvijek ista’ (Đ. Novković – Ž. Sabol), zahvaljujući i melankoličnom Gelinom aranžmanu, Rade dosegnuo još veću dubinu. Prilično je znakovito i koliko se dobro Rade sa svojim sugestivnim glasom snašao u Husovim ‘Eto pjesma’ i ‘Kasna jesen dolazi’ te u Urbanovoj ‘Govorila je tako tiho, tiho, tiho’, odnosno koliko su i Hus i Urban pogodili Radin senzibilitet kojim je uz plejadu cijenjenih glazbenika, aranžera i autora, uključivši Miroslava Tadića, Marija Igreca, Elvisa Stanića, Dirana Tavitjana i druge pomirio svoja šansonijerska, starogradska i etno-pop stremljenja. ‘Grad’, ma koje da mu je ime i ma u kojem stanju bio, ovdje je ipak ostao kao pozornica za jednog velikog umjetnika koji teške životne teme i dileme čini podnošljivijima, ali i za čovjeka koji se ‘neće mijenjati’ i koji se ne zna ‘s mržnjom družiti’. Čak ni kad su ‘dani loši, blijedo sivi’, svedeni na ‘gorak okus’ i ‘očaj živi’.
C. R.
