Članovi Zbora turističkih novinara Hrvatske s kolegama iz Slovenije i Srbije boravili su dva dana na području općina Ozalj, Ribnik, Kamanje, Žakanje, Draganić i Lasinja, koje objedinjuje Turistička zajednica područja Kupa.Ovaj kraj svakako zaslužuje puno veću pozornost Karlovačke županije i Hrvatske turističke zajednice u naporima da sadašnju turističku ponudu dignu na znatno višu razinu. O Ozlju sam nekoliko puta pisao, ali sam tek ovom prigodom prošao njihovom poučnom šetnicom Emila Laszowskog od stare Munjare i gradskoga kupališta do dominirajućeg dvorca Zrinskih i Frankopana. Tijekom te šetnje izvrsni kustos Stjepan Bezjak zaustavljao nas je na mjestima gdje je velika slikarica Slava Raškaj radila svoje nadaleko poznate akvarele, a mjesec ožujak u Ozlju upravo je posvećen toj heroini.

Prva postaja na našem putovanju bilo je veliko seosko gospodarstvo Srce prirode u vlasništvu karlovačkog hotelijera Ivana Srakovčića u Gorici Lipničkoj nedaleko Ribnika. U tom iznimno lijepom kraju Srakovčić je izgradio restoran, tri kuće s dvokrevetnim i trokrevetnim sobama, čak tridesetak glampinga s punim komforom i bazen a upravo gradi veliki stakleni prostor za 120 gostiju za vjenčanja i druge proslave. Tijekom našega boravka predstavili su nam se i privatni poduzetnici iz Ribnika, Cvjetni centar Dolinar, OPG Želježnjak, pekara MUS i načelnik općine Ribnik, Željko Car.

Put nas je dalje vodio u Lipnik gdje smo razgledali crkvu sv. Ilije proroka pod stručnim vodstvom župnika Marija Škofa. U crkvi je spomen ploča plemiću i svećeniku Jurju Križaniću, promicatelju crkvenoga jedinstva.

Koji kilometar dalje smješten je stari grad Ribnik, dvorac kojemu su vlasnici od 13. i 14. stoljeća bili vlastelini Babonići, zatim Frankopani i Zrinski još u 16. stoljeću, do najnovije kupnje 2005. obitelji Dolmi de Frankopan iz Londona koja se čak dva puta obvezivala restaurirati dvorac i dio otvoriti za posjetitelje. Svi su rokovi prošli, a da se nije pomaknulo s mjesta. I mi smo došli do zatvorenih vrata toga wasserburga u kojem je sniman poznati film Vatroslava Mimice ‘Banović Strahinja’. Jasno je koliko bi otvorenje tog objekta značilo u turističkom smislu za lokalnu zajednicu. U Ribniku su i poznate motockros i autokros staze koje nekoliko puta na godinu okupe sportaše i brojnu publiku. Vozeći se prema Kamanju prošli smo kroz lijepo mjesto Žakanje koje se svojom dužinom smjestilo uz Kupu. Posljednjih godina tu su uređene šumske staze, sjenice za odmor uz rijeku te biciklistički putevi. I tu u smislu smještaja i druge turističke ponude tek treba napraviti veće korake…

U Kamanju smo posjetili lokaciju špilje iz predneolitskoga doba Vrlovku. Tamo je niz poučnih oznaka koje crtežima i tekstom iscrpno govore o vremenu od eneolitika (bakrenog doba) pa sve do srednjega vijeka. Znameniti artefakt je bočica iz Vrlovke, reprezentativni keramički nalaz Lasinjske kulture, koja bi mogla postati zaštitni znak poput Vukovarske golubice u Podunavlju. Nažalost, u špilju nismo mogli ući, jer nije otvorena cijele godine za posjetitelje, na preporuku struke koja smatra da bi se tako ugrozila fauna, to jest stanište šišmiša u njoj. Tu bih podsjetio da i u ostalim poznatim špiljama kod nas, od Veternice do one Gračačke, postoje staništa i da se može turistički ući u njih.

Vrijeme je toga dana bilo prevrtljivo, nakon izmjene kišice i sunca u Vivodinu smo kasno poslijepodne stigli s prvim snježnim pahuljama. Uz crkvu sv. Lovre, gdje je posljednja dva desetljeća župnik zanimljivi i duhoviti Andrija Markač, napravljeno je mnoštvo fotografija premda u tom trenutku vrijeme nije bilo na strani lijepoga pogleda na okolicu.

Mi iz Zbora turističkih novinara održali smo u restoranu Frlan godišnju skupštinu s nekoliko točaka dnevnoga reda. Frlan je najpoznatija gostionica toga kraja, tradicija seže sve do 1905. godine. Desetljećima nude pašku janjetinu, a kad je ponestane onda krčku. I mi smo toga dana osim odlične goveđe i bučine juhe, za glavno jelo dobili janjetinu, a završno i slasne štrudle. Sve one dobre glasine o odličnoj kuhinji doživjeli smo u punini uživo.

Posjetili smo i njihov podrum gdje su nas preljubazni domaćini ponovno dočekali s punim stolom narezaka i sira kao da nismo još prije samo pola sata jeli desert. To je bila prigoda da nam se predstavi i druge sorte vina (rajnski rizling, sivi pinot, frankovka i muškat) nakon graševine koju smo pili za ručkom.

Snijeg i kiša su se urotili, koliko god je meni bilo drago zbog snijega, da ne napravimo 40-minutni treking kroz vinograde do sljedećega vinara Guština. Tamo su nas dočekali mama Ljubica, druga pratilja u izboru za najuzorniju ženu Hrvatske 2017. i sin Lovro, koji nam je opširno govorio o proizvodima koje smo kušali, kao što su vino, naresci i posebno fascinantan s donje strane zapečeni kruh iz krušne peći.

Mladi nam je gazda govorio o obiteljskoj ljubavi za konje i lovačke pse. Konji i vino nalaze se na obiteljskom grbu. Naše kolegice iz Slovenije nisu odoljele i kupile su nekoliko vrsta meda (cvjetni, kesten, bagrem, livada) te još više marmelada. Guštin je pokretač tradicijskog ukrašavanja uskrsnih jaja u svome kraju. Nisu to samo obojena jaja, nego prava mala umjetnička djela od vune i konca. Guštinovi su u svojem vinogradu na katu kleti napravili dvije sobe za smještaj ukupno šest osoba. U njihovoj su blizini mnoge biciklističke staze, planinski putevi i izvori pitke vode. Sve ono što pravi zaljubljenici u prirodu traže.

Treće vinsko odredište prvoga dana bila je vinarija Darka Vrbaneka, agronoma koji je od devedesetih, kada je otac Ivan započeo samostalnu obiteljsku proizvodnju, a Badel napustio svoj podrum i vinare koji su do tada radili za njih, u dvijetisućitima samostalno preuzeo posao i napravio najveću vinariju u cijelome kraju s godišnjom proizvodnjom od oko 70.000 litara. Vrbanek većinu svojega vina proda u karlovačkom kraju, a ima ga i u zagrebačkim restoranima. Nekoliko je puta nagrađivan za svoja vina, a to su: Graševina, Muškat žuti, Rajnski rizling, Chardonnay, Zweigelt i Pinot crni… Kuća i vinarija smješteni su u malome mjestu Obrežu Vivodinskom tik uz slovensku granicu, nažalost i u ovom trenutku ukrašenu žilet žicom. Ipak, ljepota toga pokupskoga kraja vuče i Darka da u skoroj budućnosti krene u prve turističke korake.

Ovdje završavam prvi dio reportaže o Turističkoj zajednici područja Kupa. U sljedećem nastavku OPG Ankice i Stipe Čuliga, torta Katarine Zrinske na terasi dvorca u Ozlju, Kamensko, turistički brod na Kupi, OPG Marinković i još ponešto…

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić

---