Za ovih vrućih ljetnih dana katkada spas treba potražiti na rijekama u okolici Zagreba. Tako sam i ja protekloga vikenda odlučio provesti dva dana u okolici meni omiljenog Ozlja. Kupanje u Kupi ili Dobri jedina je dvojba na tom području.Ipak, stare se ljubavi ne zaboravljaju tek tako. Najprije Dobra u mjestu Grdunu gdje istoimena obitelj ima restoran Papalina, obnovljenu vodenicu Matin mlin i nadaleko poznato kupalište sa slapom. Obitelj Grdunac, Jana i Mato, postala je vlasnicima još 1942. godine i od tada traje gastronomska tradicija na tome mjestu.

Lijepo uređeno kupalište, pokošena livada i betonske ploče na kojima se može sunčati, drvene sjenice i vesela atmosfera moje su iskustvo tijekom dvodnevnog dolaska na to mjesto. Ništa čudno da upravo to kupalište dobiva nagrade u izborima najkupališta Karlovačke županije.

Koji kilometar dalje ili bliže Ozlju je Jaškovo, mjesto u svijetu poznato po Guinnessovom rekordu najduže štrudle na svijetu od 1479,30 metara iz 2015. godine.

Cijelu priču započela je i dovršila PR restorana Žganjer, Lidija Žganjer Gržetić iznimno vrijedna i sposobna menadžerica u ugostiteljstvu, koja radi i u Opatiji. Ipak ove godine u Sisku od djelatnika Mlina i pekara postignut je jači rezultat 1762,45 metara.

Pravi izazov za Jaškovce. No, oni ove godine 8. rujna na Malu gospu ne namjeravaju rušiti dužinski rekord, nego pripremaju štrudle sa sedamdesetak okusa!

Tko zna kako će proći to hrvatsko nadmetanje u štrudlama ove i idućih godina, ali znam da mi kao publika navijamo da potraje što dulje. To je pravi sport!

Upravo je restoran Žganjer (osnovan 1974. godine) bio nositelj događaja u vezi sa spomenutom štrudlom, a godinama je glavno gastronomsko mjesto ovoga kraja gdje hodočaste pravi gurmani. Više puta sam bio gost i prvo što moram istaknuti je iznimno ljubazno osoblje, posebno konobarica Jadranka. Nadalje, uređenje i opremljenost restorana je na najvišoj razini. Zapravo, nigdje nisam naišao na tako lijepo oblikovano porculansko posuđe i svu drugu opremu potrebnu za besprijekorno funkcioniranje. I onda dolazi vrhunska hrana i piće. I ovaj put sam pojeo slasnu juhu s vrganjima, toliko obilnu da je gotovo polovica ostala.

Glavno jelo bio je karlovački teleći odrezak punjen svježim sirom i paniran, kroketi, pečeni krumpir i sezonska miješana salata. Vlasnik Ivan Žganjer znalački bira vinsku listu tako da uz sva najvažnija vina iz različitih dijelova Hrvatske (Krauthaker, Cattunar, Tomić, Tomac…) nudi uistinu kvalitetna vina vinarija Šoštar, Žabčić ili Darka Vrbaneka, tako da u najboljem smislu riječi – hrana i vino ovoga kraja – promiče enogastro vrijednosti ozaljskoga kraja.

Ali nije kraj vrhunskim jelima. Za završetak i poslasticu svjetske vrijednosti brine se slastičarska ekipa s veličanstvenom tortom Zrinski. O njoj je već toliko toga rečeno i napisano da je teško reći nešto novo. Moglo bi se samo izmjenjivati iskustva u okusima i na što sve asocira ta 12-slojna slastica od lisnatog i biskvitnog tijesta s ni manje ni više nego 30 sastojaka! Imale su kuharice, slastičarke, riječ je o 17. stoljeću, i vremena i strpljenja i ljubavi za takve grandiozne slastice… Mislim da današnje vrijeme, uz sva kuhinjska pomagala, ne bi podnijelo kolač od 30 sastojaka. Jer to je rekonstrukcija slučajno pronađenog recepta iz vremena velike Katarine Zrinske. Svakako probati, a onda još do kuće grickati i znamenite ‘kakse’ (vrsta keksa, koja može biti i pozdrav …kak si?) također proizašle iz kuharice bake Dore. Restoran Žganjer od svojih početaka nadaleko je poznat po janjetini s ražnja. Na nedavnome velikom gastronomskom natjecanju u Novom Vinodolskom, Ivan je bio predsjednik žirija. I tako godinama i još mu nije dosadilo kaže mi u razgovoru uz hladni gemišt. ‘I danas me ovaj posao veseli, a zahvalan sam cijeloj svojoj familiji na potpori, pa dok ide…’, kaže vlasnik toga poznatog restorana koji je već dva desetljeća među 100 probranih u Hrvatskoj.

Smjestio sam se u pansionu OPG-a Stipe Čuliga u Vrhovcu. On i njegova supruga Ankica s puno ljubavi i znanja vode taj objekt sa sobama za noćenje i pravom domaćom kuhinjom. Uz Pinot bijeli iz njegova podruma sladim se majstorski ispečenom makovnjačom. Od vina to nije sve, nađe se tu još graševine, chardonnaya, muškata žutog i cabernet sauvignona. Oni već sada dobro rade, dobivaju najviše ocjene svojih gostiju, gotovo 90% iz inozemstva, ali odlučili su graditi novi podrum, ljetnu kuhinju i bazen. Oko njega je najviše dvojbi zbog zahtjevnog održavanja, ali siguran sam da će sljedeće ljeto taj odličan OPG imati i bazen.

Nakon naporne noći u Vivodini jedno jednostavno jelo za doručak: domaća jaja sa slaninom uz sir i kobasice zaslužila su čistu desetku… Sobe, pa kada su i male, kao što je ovaj put bila moja, iznimno su funkcionalne , čiste i s mnogo svjetlosti.

Kod Ankice nema propusta, sve uredno i čisto. Na zajedničkom testiranju Stipinih vina u podrumu s dva bračna para, konstatirao sam da je po čistoći prostorije i suđa usporediv samo s apotekom.

Drugi dio subote i dio nedjelje proveo sam u Vivodini. Kada sam kretao na put nisam znao da će upravo u ta dva dana biti održana najveća godišnja fešta, proštenje posvećeno sv. Lovri, svecu zaštitniku toga mjesta -općine od oko 600 stanovnika u čak 27 naselja. Nekada ih je bilo znatno više, ali je stalna emigracija, pogotovo u prekomorske zemlje – SAD i Kanadu, učinila svoje. U središtu sela kod znamenite gostionice Frlan razmjestilo se na desetke štandova s klasičnom ponudom robe na proštenjima. Nasuprot gostionice bila su postavljena dva velika šatora gdje su mnogobrojni posjetitelji mogli jesti pečenke odojka i janjetine. U takvim prigodama traže se dobri zabavljači, a momci iz sastava Avangard spadali su u tu skupinu. Radno vrijeme počelo je u subotu u 9 ujutro, a završilo u 3 ujutro u nedjelju. Ljudi se skupljaju na tu proslavu sa svih strana iz okolice Karlovca, naravno i Zagreba, a veliki dio dolazi iz obližnje Slovenije, tako da je i jedna nedjeljna misa služena i na slovenskom jeziku.

Među mnoštvom dobro raspoloženih posjetitelja uz odojak i gemište upoznao sam ljude za susjednim stolom koji potječu iz vivodinskoga kraja; Ljubica i Tugomir Radoš, Joža Milošinčić i njihov prijatelj iz Vrane pokraj Pakoštana, Duje Rodić. Svi oni žive u Chicagu i već godinama, tradicionalno dolaze ljeti u svoj rodni kraj za Lovrenčevo.

Ljudi se tu znaju zabavljati, pa iako je kasno popodne izgledalo da neće biti sve puno, noć je donijela mnoštvo posjetitelja tako da je u vršnim trenucima tu bilo i tisuću ljudi. Inače, prvu misu u nedjelju u crkvi sagrađenoj u najboljoj maniri baroka, sv. Lovre mučenika, neuobičajeno ukrašenoj vijencima zelenog bršljana, prvu misu u 9 sati za grkokatolike održao je župnik iz Kašta i Sošica, otac Zoran Vladušić. Glavnu misu u 11 služio je biskup u miru mons. Juraj Jezerinac. Podrijetlom iz sela Jezerina, poklonio je cjelokupnu svoju imovinu redovnicima pod vodstvom patera Đanija koji će ondje primati ljude na duhovnu obnovu. Tako će Vivodina i Ozalj zajedno s nadaleko poznatim Krašićem, sa svojom Dolinom kardinala i spomenutim Jezerinama, činiti jedinstveni religiozni put za vjernike.

Vjerski turizam? Zašto ne? Cijeli žumberački i ozaljski kraj u tom smislu čine cjelinu. Završno, premda su suze sv. Lovre, odnosno meteorski roj Perzeidi, bile vidljive s ponedjeljka na utorak, ne mogu se oteti dojmu da sam već u subotu na blistavom nebu iznad Vivodine vidio neke suze…

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić

---