Pjesnikinja Vesna Parun imala je dovoljno snažne ruke da njima ispiše svoju istovremeno tešku i magičnu životnu priču. Predstavu ‘Ja koja imam nevinije ruke’ o njezinu životu i pjesništvu pogledajte 12. svibnja u zagrebačkom Teatru &TD (20 sati).
Monodrama glumice Vesne Tominac Matačić, inspirirana životom i radom jedne od najvećih hrvatskih poetesa Vesne Parun, premijerno je izvedena 10. travnja 2014. na obljetnicu njezina rođenja .
Otprilike godinu dana prije svoje smrti Vesna Parun objavila je rezime svog života i stvaralaštva pod naslovom ‘Ja koja imam nevinije ruke’.
Vesna je otočanka, rođena na Zlarinu 1922., osnovnu školu završila na Visu. Otočka izolirana raznim morima oblikovala je njen postojani karakter pjesnikinje koja je neumorno do kraja pjevala o našim životima, o burnom 20. stoljeću, o ratovima, o patrijarhalnom kišobranu, o arhetipskom Mediteranu, o ljubavi, zemaljskoj i nezemaljskoj.
U predstavi ‘Ja koja imam nevinije ruke‘, u režiji Ivana Lea Leme, za koju je dramski predložak kompilirala glumica Vesna Tominac Matačić, koja i glumi Vesnu Parun, osim najvažnijih epizoda iz njezina života, prisjetit ćemo se i najpoznatijih, ali i nekih manje poznatih pjesama najveće hrvatske pjesnikinje druge polovice 20. stoljeća.
Predstava je nastala u produkciji Zagrebačkog glumačkog ateljea.
‘Stih je okrutan, njega se ne tiče jesi li mrtav ili živ, njemu je potrebna nečija ruka da ga zapiše, nečije stvaralačko biće da ga – maljem jezika – sačini ni iz čeg. Stihovi su monstrum koji se koristi energijom tvoje žive patnje da bi održao u vještačkom životu svoj savršeno precizan složen mehanizam, pomoću kojega trijumfalno i bestidno oponaša smrtni čovjekov krik.’
(Vesna Parun)
P. R.
