Predstavljanje vinarije Gregorić, održano u zagrebačkom diWine studiju, ponudilo je presjek njezina pristupa vinarstvu. Kušanje je otvorio La Pjen rosé, pjenušac proizveden tradicionalnom metodom, koji je dvije godine odležavao na kvascima. Uz portugizac, njegovu kupažu čine rajnski rizling, plavec žuti i pinot sivi. Slijedio je rajnski rizling iz berbe 2024., napravljen u stilu s malim ostatkom šećera, dok je poseban karakter ponudio Orange pinot sivi, koji je šest mjeseci odležavao na talogu. Kušanje je zaključio portugizac, mlado vino koje na najbolji način predstavlja povezanost vinarije s lokalnom tradicijom.

Vinarija Gregorić smještena je u Vlaškovcu, na Plešivici. Obuhvaća 2,5 hektara vlastitih vinograda, uz dodatni hektar koji se obrađuje u kooperaciji. Iza vina stoji Željko Gregorić, diplomirani agronom koji dobro poznaje i vinograd i podrum. Njegovo obrazovanje i iskustvo vidljivi su u raznolikosti vinskih stilova, ali i u odluci da se tradicionalna sorta poput portugisca ne promatra samo kroz prizmu mladog vina.

Upravo je takav pristup važan za Plešivicu, regiju koja je posljednjih godina izgradila prepoznatljivost ponajprije zahvaljujući pjenušcima, ali i sve većem zanimanju za autohtone i stare sorte te drukčije vinske izričaje.

Gregorić je aktivan i u projektu Plešivičkog vinogorja, u kojem je jedan od udjelničara. Riječ je o inicijativi koja je nastala kada je nekadašnjoj Poljoprivrednoj zadruzi Plešivica prijetio stečaj. Umjesto da njezina imovina završi u rukama vanjskog kupca, lokalni vinari i drugi dionici odlučili su je sačuvati kroz model zajedničkog vlasništva i upravljanja.

Obnovljena nekadašnja zadruga, čije arhitektonsko rješenje potpisuje Otto Barić, trebala bi Plešivici donijeti suvremeno središte za predstavljanje i prodaju vina. Planirani sadržaji uključuju vinski bar, vinoteku, prostor za radionice i edukacije te dvoranu za događanja. Otvorenje se očekuje u lipnju 2027. godine. Takav prostor mogao bi povezati vinare, posjetitelje i turističke djelatnike, ali i pomoći da se vina manjih proizvođača približe kupcima i lakše plasiraju na tržište.

Nekada je portugizac bio jedan od simbola jeseni. Tradicija mladog vina, pečenih kestena i druženja povezivala je plešivičke vinare sa Zagrebom, gdje se dolazak portugisca iščekivao kao jedna od vinskih posebnosti godine. Uz krštenje mošta i Martinje, mlado crno vino imalo je važno mjesto u lokalnim običajima i gastronomskoj kulturi.

Broj proizvođača mladog portugisca pao je s nekadašnjih dvadesetak na svega šest do sedam vinara. Nasadi pod ovom sortom na Plešivici prostiru se na oko 35 hektara, a portugizac se, osim za proizvodnju mladog vina, sve češće koristi i za proizvodnju pjenušaca.

Ipak, portugizac nije bez tržišnog potencijala. Plešivička vina posljednjih su godina osvajala priznanja na međunarodnom natjecanju Portugieser du Monde u Mađarskoj, čime je potvrđeno da sorta može ponuditi više od sezonske zanimljivosti. Njezina svježina, voćnost i pristupačan karakter mogu biti prednost u vremenu kada dio potrošača traži lakša i pitka vina.

Upravo s ciljem očuvanja te tradicije, u Vlaškovcu su održani Dani portugisca. Manifestaciju su pokrenuli lokalni vinari Željko i Franjo Gregorić, nakon što je prije nekoliko godina prestalo službeno obilježavanje i promocija portugisca u Zagrebu.

Umjesto da čekaju da tradicija postupno nestane, odlučili su događanje vratiti ondje gdje vino nastaje – među plešivičke vinograde i podrume. Posjetitelji iz Jastrebarskog, Samobora, Zagreba i okolice mogli su kušati mlado vino uz kestene, krvavice, pečenice i kiseli kupus, u atmosferi koja podsjeća na nekadašnje jesenske vinske običaje. Želja organizatora jest da se u budućnosti u ovu priču uključe i drugi proizvođači portugisca s Plešivice, kako bi manifestacija prerasla u zajedničko regionalno događanje.

Krštenje mošta i Martinje tradicionalno se povezuju s dolaskom mladog portugisca, što na neki način podsjeća na jesensku vinsku proslavu Beaujolais Nouveau u Francuskoj. No, ove je godine portugizac stigao ranije nego inače, pa su se mlada vina našla na tržištu već sredinom listopada. Najbolje ih je potražiti uz hranu koja pripada ovom kraju: pečene kestene, buncek sa zeljem, krvavice i druge domaće jesenske specijalitete. Portugizac nije vino koje traži kompliciranu gastronomiju – njegova je snaga u svježini, voćnosti i sposobnosti da prati konkretna, tradicionalna jela.

Posjet vinariji Gregorić u Vlaškovcu zato je dobra prilika za upoznavanje ne samo jednog vina nego i dijela plešivičkog identiteta. Jer portugizac je mnogo više od mladog vina koje se pije u jesen. On je tradicija koju vrijedi sačuvati, ali i sorta kojoj se, uz znanje i malo poduzetničke hrabrosti, može otvoriti novo poglavlje.