Zagrebački Vinski klub u Strojarskoj prvu (n)ovogodišnju prezentaciju započeo je s novom vinarijom – Zlatno brdo iz Baranje. Da budem precizniji, riječ je o mladoj vinariji iza koje stoji ogromno iskustvo, pa krenimo redom…Vlasnik vinarije Goran Matijević dolazi iz šumarskog biznisa, nije čak ni Baranjac (Slavonac rođen u Kanadi), ali kad ga je bolje upoznao, taj kraj mu je istovremeno oduzeo dah i donio mir. ‘Baranja će biti moja posljednja destinacija, zadnja stanica mog života Zmajevac, a vino moj novi i najdraži životni izazov’, obećao je sam sebi Matijević i krenuo s novim izazovom.

Angažirao je vrsnog enologa Samira Nađa, člana vinske obitelji Kolar (zet), koji osmišljava i radi vina za vinariju Kalazić. Njegov treći transfer, uvjerava me, ne ulazi u sukob interesa, a njemu je dao priliku da još više pokaže svoje enološke vještine. Nakon nekoliko godina samozatajnog rada, došli su i rezultati – precizno skladana vina sa svim odlikama baranjskog podneblja, kombiniranjem autohtonih i internacionalnih sorti.

Na zagrebačkoj promociji kušalo se svih šest organski uzgojenih i ekološki proizvedenih vina Zlatnog brda: Graševina 2020, Graševina 2018, Gold Cuvée 2020, Pinot sivi 2020 izborna berba, Cabernet sauvignon 2017 i Cabernet sauvignon 2015 kasna berba.

 

 

Graševina 2020 tako je pitka da se može piti od jutra uz kajganu sa šunkom do navečer uz tamburaše, započeo je u veselom tonu Samir Nađ s predstavljanjem ovog vina, koje pršti cvjetnim i voćnim aromama, kako na nosu tako i na nepcu.

I u svojoj drugoj godini zadržala je svježinu, ali joj se može prognozirati i ugodna starost.

Nisam se raspitivao je li se berba 2019. u međuvremenu popila, no pred nas je ubrzo došla Graševina 2018, koja je kao i prethodnica imala respektabilnih 13,5% alkohola. Namjerno je rađena malo kompliciranije (da ne ulazimo u detalje) kako bi zainteresirala zahtjevnije vinoljupce, a možda i kolekcionare. Na etiketi prve sljedeće berbe ovo će se vino zvati Graševina Panonika, po omiljenom tamburaškom bendu gazde Matijevića, koji nas je svirkom razveselio nakon degustacije.

Još su Rimljani prije dvije tisuće godina na ovom području proizvodili vino, a nazvali su ga kako i priliči – Mons Aureus (Zlatno brdo).

Treće vino, polusuhi Gold Cuvée 2020 s 14% alkohola, već dolazi iz zone eksperimenta, ali ga domaćin, sommelier Tomislav Jakopović, smjelo proglašava kandidatom za veliko vino. Utoliko više što su na hrvatskom tržištu prilično rijetke kupaže od bijelih sorti budući da se mnogi vinari ne usuđuju ili ih ne znaju posložiti. U boci su se tako našli rajnski rizling i chardonnay (svaki po 40% prisutnosti) te pinot sivi izborne berbe i traminac izborne berbe bobica (svaki po 10%). Osobno ne dijelim to oduševljenje, ali dopuštam da me vrijeme demantira, jer i Jakopović i enolog Nađ tvrde da će se vino još razvijati. I još nešto: marketinški i trgovački, ne bi mu smetalo da ima preciznije definiran naziv, jer ‘Gold Cuvée’ zaista o vinu ne govori ništa.

Pinot sivi 2020 izborna berba, pak, u solo izvedbi, popravio mi je raspoloženje, to više što obožavam predikate pogotovo ovakav majstorski uradak. Ako sam dobro primijetio, vino ima čak 14,5% alkohola, ali ga slatkoća (oko 25 g neprovrelog šećera) čini vrlo podatnim i pitkim s pozivom na čašicu još.

Možda drugi put, jer se trebalo koncentrirati na ozbiljnost Cabernet sauvignona 2017, koji je tek na početku svog puta. Na tržištu su se stidljivo pojavile prve količine, ali dio vina još se odmara u bačvama u gatoru (podrumu) na Zmajevcu. Na sreću, oko vrata sam imao šal, pa sam mogao zgrijati ovaj baranjski nektar, koji je na stol došao nedopustivo hladan. Pomoglo je to da se vino doživi u svoj svojoj punini, širokog aromatskog spektra (crno bobičasto voće, kakao, suha šljiva…). Da bude skroz po baranjski, neki su u njemu pronašli miris crvene začinske paprike i dima.

I na kraju pravi kolačić – Cabernet sauvignon 2015 kasna berba – s duplo manje šećera (oko 10 g) od bijelog mu brata predikata Pinota sivog i svega 13% alkohola, baš kao i ‘obični’ CS iz 2017. Ovaj vinski masterpiece flaširan je u svega tisuću boca od pola litre i kuša se, kako kažu, na vlastitu odgovornost. Baranjski porto, kako mu tepaju, izdržao je i test u kombinaciji s ljutim kulenom. Preporučuju ga i uz jela od crvenog mesa, visoke divljači i baranjskih delicija poput perkelta.

Sad nije bila prigoda usporediti s čime se najbolje spaja, ali nadam se da će to biti moguće već u subotu, 22. siječnja u zmajevačkom Zlatnom brdu, na obilježavanju vinskog praznika Vinceška.

Mustafa Topčagić / Foto: Zlatno brdo i Kinga Kolar

---