U izdanju Naklade Ljevak objavljena je knjiga ‘Djevojka s Leicom’ Helene Janeczek, kaleidoskopski roman o Gerdi Taro, jednoj od najpoznatijih fotoreporterki i antifašističkoj heroini.
Istovremeno fikcionalizirana biografija, ljubavna posveta fotografiji, snažan prikaz 1930-ih godina s financijskom krizom, usponom nacizma i neprijateljstvu prema izbjeglicama; ‘Djevojka s Leicom’ ispričana je s tri različitih gledišta, troje Gerdinih prijatelja koji su je na različite načine poznavali, voljeli i divili joj se. Ovo je obavezno štivo za ljubitelje povijesne fikcije usredotočene na fascinantne živote iznimnih i snažnih žena.
Gerda Taro bila je njemačko-židovska ratna reporterka, aktivistkinja, antifašistkinja, umjetnica i inovatorica koja je, sa svojim partnerom, Mađarem Andréom Friedmannom, činila drugu polovicu slavnog Roberta Cape, jednog od najslavnijih ratnih i političkih fotoreportera 20. stoljeća. Poginula je na ratnom zadatku za vrijeme Španjolskog građanskog rata i na taj tragični način postala prva fotoreporterka ubijena na bojnom polju.
Prvi je kolovoza 1937. godine. Gerda Taro napunila bi taj dan 27 godina. Umjesto toga, održan je njezin sprovod. Tužnu procesiju predvodi Friedmann, koji će sam nastaviti raditi kao Robert Capa, muškarac koji je Taro naučio koristiti se Leicom. Zajedno su bilježili zločine fašista u Španjolskom građanskom ratu. Tu su i ostali koji su obilježili njezin prerano okončani život; Ruth Cerf, njezina stara prijateljica iz Leipziga, s kojom je pobjegla u Pariz; bivši ljubavnik Willy Chardack, Georg Kuritzkes, još jedna nekadašnja ljubav i ključna figura u Međunarodnim brigadama. Svaki od njih poznavao je drugačiju Gerdu, onu koja se ponekad radikalno razlikovala od herojske antifašističke figure koju tog vrućeg kolovoškog dana oplakuje mnoštvo.
Helena Janeczek kreativno i suptilno osvjetljava nasljeđe Gerde Pohorylle, profesionalno zvane Gerda Taro, u ovom izmaštanom prikazu njezina života. Gerda Taro u središtu je kaleidoskopskog romana, ali još jedan od njegovih glavnih likova je i sama era, 1930-te godine s ekonomskom depresijom, porastom nacizma, neprijateljstvom prema izbjeglicama u Francuskoj, ideološkim ratovima stoljeća, kulturnim previranjima i usponom fotografije kao vrhunske umjetničke forme.
Helena Janeczek rođena je u Münchenu (Njemačka) u obitelji poljskih Židova koji su preživjeli holokaust. U dobi od 19 godina seli u Italiju i otada tamo živi. Njezina prva knjiga, ‘Lezioni di tenebra’ (Lekcije o tami), objavljena je 1997. godine, a u njoj prepričava obiteljsku povijest te opisuje svoj odlazak u Auschwitz, gdje je bila zatočena njezina majka.
Godine 2010. objavljuje roman ‘Le rondini di Montecassino’ (Montecassinijeve lastavice), koji je osvojio talijansku nagradu Zerilli-Marimo, a govori o grupi vojnika tijekom znamenite Bitke za Monte Cassino u Drugom svjetskom ratu.
Njezin roman ‘Djevojka s Leicom’ osvojio je najprestižniju talijansku književnu nagradu Strega, a našao se i u finalu nagrade Campiello.
N. L.
