Hrvatska pošta pustit će u optjecaj 27. studenoga nove prigodne poštanske marke iz serije ‘Hrvatska likovna umjetnost’. Marke su posvećene dvojici poznatih hrvatskih kipara – Frani Kršiniću i njegovu učeniku, Vanji Radaušu.
Autori maraka izdanih u arčićima sa 6 maraka su Tomislav-Jurica Kaćunić i Ivana Vučić, dok su autori fotografija zagrebački fotograf Ivan Kuharić i povjesničar umjetnosti Maro Grbić. Naklada maraka iznosi 30.000 primjeraka po motivu, a nominalna vrijednost maraka je 2,20 eura (Kršinić) i 1,00 euro (Radauš). Motivi na markama su obojena sadrena skulptura ‘Slava Raškaj’ koju je Vanja Radauš izradio u ciklusu ‘Panopticum croaticum’ nastalom između 1959. i 1961. te mramorna skulptura ‘Meditacija’ koju je Frano Kršinić isklesao 1965. i dio je tematskog niza s 20-ak kipova nastalih od 1929. do 1970.
Serija maraka ‘Hrvatska likovna umjetnost’ izlazi svake druge godine naizmjence sa serijom ‘Moderna arhitektura i dizajn’. Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC), a marke se mogu nabaviti u poštanskim uredima ili na epostshop.hr.
Ovo izdanje realizirano je uz pomoć nasljednika autora (Kršinić) i Gliptoteke HAZU-a (Radauš).
Tekst pratećeg letka uz prigodne marke napisala je mr. sc. Rašeljka Bilić, povjesničarka umjetnosti.
Vanja (Ivan) Radauš (Vinkovci, 29. IV. 1906. – Zagreb, 24. IV. 1975.)
Umjetnik – kipar, slikar, grafičar, medaljer – profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i akademik, pjesnik i fotograf, strastvenik i emotivac, znameniti je Hrvat koji je ostvario djela u svim kiparskim granama, od medalja, skulptura u terakoti, gipsu, kamenu, vosku i bronci do važnih javnih spomenika. Stoga ga se opravdano drži jednim od najistaknutijih i najvećih hrvatskih kipara XX. stoljeća. Njegov nerv prema okolini, stvarnosti, društvu i životu izravno se očitovao u produkciji njegovih likovnih ostvarenja u smislu stilskih inačica ostajući pritom trajno nekonvencionalan i kao umjetnik i kao individua. Kao što će ostati trajnim izazovom za interpretaciju Radauševa umjetničkog opusa, jednako tako ostaje i još uvijek nejasna okolnost njegove smrti. No i to je dodatna aura intrigantnosti koja obavija Vanju Radauša. Cjelokupna hrvatska likovna kritika smatra ga vizionarom sklonim eksperimentiranju izvan konvencionalnih obrazaca čime izmiče generacijskim i stilskim kategorizacijama i grupiranjima. Unatoč tomu, ali i stoga, s razlogom ga se drži dijelom hrvatskoga kiparskog „trijumvirata“ zajedno s Augustinčićem i Kršinićem koji je hrvatskoj modernoj povijesti umjetnosti ostavio u nasljeđe neka od interpretativno najizazovnijih kiparskih ostvarenja.
Frano Kršinić (Lumbarda, 24. VII. 1897. – Zagreb, 1. I. 1982.)
Frano Kršinić bio je iskreni i istinski poklonik i zaljubljenik u klesarske vještine svojih predaka te je prve pouke iz kamenoklesarstva dobio u obitelji u rodnoj Lumbardi. Osjećaj za kamen i rodni kraj nosio je do kraja života i utkao ga u svoje skulpture i temama i oblikovanjem. Za njega, kamen je bio inspiracija i pokretač, i nužnost, i poštovanje koje je pretočeno u neke od najnježnijih kompozicija ženskih likova, intimnih, „liričnih“ i tiho moćnih. Volio je sam klesati svoje skulpture. Kao cijenjeni pedagog, podupirao je slobodu eksperimentiranja u skulpturi, no do kraja života ostao je zagovornik figuracije te je za sebe govorio da može raditi samo ono što doživi, proživi i osjeća.
P.R. / Foto: Ivan Kuharić i Maro Grbić
