Kartice s pozitivnim porukama kod nas su poznate i popularne, iako je malo naših autora koji objavljuju vlastita izdanja kartica namijenjenih osobnom rastu.
Josipa Končinski mlada je psihologinja koja je objavila autorski komplet kartica na kojima je pozitivnim porukama obradila temu samosuosjećanja. Kartice je objavila Naklada Nika, a na njima su motivi cvijeća vedrih boja i poruke ohrabrenja i podrške kojima se fokus usmjerava prema sebi i usmjerava na odgovornost za svoj osobni rast.
Umjesto da nastojiš biti još bolja, pokušaj biti više svoja. Mali koraci dovode do promjene. Što bi učinila osoba koja voli sebe? Takve i slične poruke na ‘Karticama samosuosjećanja’ zaustavljaju i nježno usmjeravaju na osluškivanje vlastitih potreba i ciljeva. Namijenjene su smirivanju uma i tijela, osvještavanju očekivanja od samih sebe i poruka koje si upućujemo u svakodnevnim situacijama kada doživljavamo pobjede i poraze. Rad s karticama omogućuje oslobađanje osvještavanje negativnih uvjerenja i formiranje pozitivne slike o sebi.
Josipa Končinski završila je psihologiju na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Bavi se osobnim rastom i iskustvo je stjecala radeći s djecom i roditeljima u Domu za nezbrinutu djecu i na liniji za savjetovanje Hrabri telefon. Upoznala je razne psihoterapijske pravce kao što su kognitivno-bihevioralna psihoterapija, gestalt, logoterapija i tjelesno orijentirana psihoterapija. Mlada psihologinja djeluje multimedijski i na svojim društvenim mrežama i podcastu objavljuje savjete i upute za osobni rast, a razvila je i program ‘Pobrini se za sebe’ namijenjen ženama koje žele odbaciti nepotreban teret koji su si nametnule.
S Josipom Končinski razgovaramo zašto razvijamo samosažaljenje i kako ga se osloboditi, kako su nastale ‘Kartice samosuosjećanja’, kako se koriste kartice i kako djeluju, kolika je danas osviještena potreba za osobnim rastom i kakva je uloga medija u psihološkoj edukaciji i prevenciji.
* Zašto na teškoće reagiramo samokritikom i samosažaljenjem? Kako takva navika nastaje?
– Ukratko, zato što nemamo kvalitetan odnos sa sobom. Kakav odnos sa sobom onda imamo? Onakav kako nam je to zrcalila naša okolina od malena. Što smo gledale, učile, usvojile da je OK, da tako treba, da je to normalno i tako treba biti, da ne zaslužujemo više, da smo sigurno mi krive i da nismo dovoljno dobre, itd. Ono što smo dugo slušale o sebi uvuče se u nas i postane jedno duboko, često nesvjesno, uvjerenje. Budući da je to postalo i naše uvjerenje, počinjemo se i same tako odnositi prema sebi. Ne usuđujemo se probati ili željeti ili tražiti više, a od sebe uvijek očekujemo još davanja, poboljšanja, predbacujemo si pogreške ili zamjeramo što nismo onakve kakvi mislimo da bismo trebale biti… U konačnici nas preplavi negativnost i počnemo same sebe žaliti te tražimo validaciju od drugih koji će nas podržati u našem sažaljenju nad samom sobom. Tu smo već dobrim dijelom odustale od sebe i jedina satisfakcija nam je povezivanje u međusobnom jadanju. Problem je što je to u stvari začarani krug u kojem nema rasta i nema izlaza dok god ne odlučimo preuzeti odgovornost za svoj život i počnemo voditi drugačiji unutarnji dijalog. Samosuosjećanje je protuotrov samosažaljenju. Ono nas susreće u vlastitoj boli s puno nježnosti, ali zadržava širu perspektivu, vidi i našu snagu. Tako nam pomaže mijenjati odnos koji imamo sa sobom i voditi sebe kroz sve životne situacije.
*Kako ste se odlučili upute o samosuosjećanju tiskati na karticama i zašto baš samosuosjećanje kao tema?
– Sve bi vjerojatno još uvijek bilo samo ideja da me Kata Ivanković Marić, urednica Naklade Nika, nije sama kontaktirala i predložila projekt s karticama. Tad sam bila usmjerena na osvještavanje javnosti i upoznavanju sa samosuosjećanjem. Međutim, ono što sam primijetila je da od silne priče, koja je potrebna da dobijemo jedan širi kontekst, na kraju nam je potrebno da ‘sjedne’ suština onoga što je ispričano. Kartice, u biti, nose tu suštinu. Samosuosjećanje sam odabrala kao temu zato što je ono temelj kvalitetnog odnosa sa sobom, odnosa u kojem znam sebi biti prijatelj i podrška, a ne najveći kritičar i saboter. Puno puta sam se susrela s ljudima koji žele više samopouzdanja, žele poboljšati odnos s partnerom, žele naučiti postavljati granice. Sve su to važne teme osobnog razvoja, ali neće moći postići održivu promjenu ako osoba prvo ne izgradi kvalitetan odnos sama sa sobom; odnos koji je temeljen na ljubavi i prihvaćanju sebe. Zato pričam o samosuosjećanju; kako žene ne bi išle raditi na odnosu s mužem, prijateljicom, mamom, djetetom, a da pritom ne upoznaju i izgrade prvo odnos koji imaju sa samom sobom. Jer će u suprotnom, radi odnosa s drugim, izgubiti i odustati od sebe.
* Kartice razne tematike vrlo su popularan medij, vidimo to po stranim izdanjima koja stižu na naše tržište. Kako kartice funkcioniraju? Kako uspijevamo otvoriti karticu koja nam treba i vidjeti uputu koja će nam pomoći?
– Na temelju stručnih znanja iz edukacija, individualnog rada s klijentima, ali i osobnog terapijskog iskustva kartice su napravljene s ciljem da osobu postepeno dovedu do samosuosjećanja. Svaka kartica govori o nekom aspektu samosuosjećanja. Promišljajući o napisanim izrazima, odgovarajući na pitanja i provodeći vježbe, osoba polako dobiva iskustvo njegujućeg i podržavajućeg odnosa sa sobom. Za početak, bilo bi dobro da osoba svaki dan uzme jednu karticu redom kojim su poredane kako bi se upoznala s temom. Nakon toga, može birati dva načina kako konzumirati kartice. Jedan je da nasumično izvuče karticu i pokuša otkriti kako se baš ta kartica na nju odnosi taj dan i što joj donosi. Drugi način je da s ciljem potraži karticu koja joj baš treba za taj dan. Ovaj drugi način je dobar kad osoba već poznaje kartice i prepoznaje u sebi potrebu za nekom od njih. Kartice su napravljene kao koncentrat biti suosjećanja prema sebi i funkcioniraju po principu projekcije. Budući da su vrlo sažete mogu se primijeniti za različite životne situacije.
* Kao mlada psihologinja usmjereni ste na multimedijsko djelovanje – snimate podcast, objavljujete intervjue i vodite individualna savjetovanja. Kakav je interes za psihološku edukaciju i prevenciju? Jesu li mladi skloniji potražiti pomoć stručnjaka kod krize na poslu ili u privatnom životu?
– Iskreno, ne mislim da je u pitanju prevencija jer mi se javljaju žene koje su već primijetile kod sebe neke oblike ponašanja ili stanja koja ima se ne sviđaju i uviđaju da može drugačije. Znači, već postoji stanje koje se želi mijenjati. Za edukaciju su vrlo otvorene i vidim da osluškuju, upijaju i zanima ih upoznavanje sebe, ali i prepoznavanje što se to s njima događa. Većinom su to žene koje su završile neko formalno obrazovanje do neke srednje dobi. Kod mlađe pak populacije do 23 godine ili zrelije, 50+, primjećujem da je presudna određena doza zrelosti i otvorenosti za učenje i nova iskustva da bi se mogao ostvariti neki ozbiljan rad i promjena.
* Koliko su mediji korisni u psihološkoj edukaciji i prevenciji? Postoji li potreba za znanjima iz psihologije koja bi se mogla zadovoljiti većom prisutnošću u medijima?
– Mediji imaju veliku moć u upoznavanju ljudi s novim temama i normalizaciji drugačijeg odnosa sa sobom i s drugima. Puno žena mi je došlo upravo preko online svijeta, jer su čule negdje moj podcast, vidjele post ili članak koji je rezonirao s njima, ali i otvarao im uvide u mogućnosti za nešto više. Mediji mogu biti upravo taj prozor u svijet mogućeg. Ako se nalazimo u okruženju koje je nepodržavajuće, koje nas ne razumije, koje ne dijeli ili ne vjeruje u naše snove, putem raznih medija možemo čuti, vidjeti ili stupiti u kontakt s ljudima koji nas zbilja vide, čuju i daju podršku. Možemo otkriti čudesan sadržaj i ljude te dobiti podršku kakvu nikad ne bismo našli u trenutnom okruženju kroz samo par klikova što istražujemo po internetu. Danas imamo znanja, poznajemo vještine i alate koji zbilja pomažu i koriste u suočavanju s raznim životnim nedaćama. Potrebno je to proširiti, učiniti dostupnim ljudima, kako bi se društvena svijest mogla mijenjati na globalnoj razini. Većinom do takvog sadržaja dolaze ljudi koji ga svjesno traže jer znaju da im koristi. Samo zamislite kakvo bi društvo bilo kad bi svaka žena mogla stupiti u kontakt s porukama da je vrijedna, snažna, prekrasna i apsolutno dovoljna već takva kakva je; da se ne treba sakrivati, umanjivati, da smije tražiti i uzeti, a ne samo davati; da je sve OK ako je osjećajna ili ako nešto ne želi, itd. I da, ja vidim veliku ulogu medija doprinosu u tome.
* Hoće li kartice o samosuosjećanju biti prvi projekt u nizu? Imate li još ideja? Pripremate li nove kartice s novim temama?
– Za sad ću se više posvetiti dubljem i jasnijem shvaćanju uloge kartica o samosuosjećanju. Danas na tržištu postoje različite kartice koje se pročitaju i malo inspiriraju i onda zaborave. Ove kartice su namijenjene za svakodnevnu upotrebu i nose više razina shvaćanja iste teme. Potkrijepljene su stručnim znanjem i promišljeno osmišljene kako bi malo po malo, na jedan nježan i neinvazivan način, ali pozivajući na rast, mijenjale unutarnji samogovor osoba koje su prekritične prema sebi. Ono što dobivam kao povratnu informaciju od žena koje su ih kupile i koriste jest da tek nakon nekog vremena počnu uviđati stvarnu vrijednost i učinak kartica. Moja misija trenutno je dočarati njihovu važnost kako bi što više žena ustrajalo u redovitoj primjeni i došlo do blagotvornih rezultata.
Razgovarala: Sandra Pocrnić Mlakar / Foto: Promo
