Naklada Ljevak donosi prvo hrvatsko izdanje knjige ‘Sporazum Cvetković-Maček’ povjesničara Ljube Bobana, o jednom od ključnih dokumenata koji su prethodili Drugom svjetskom ratu na prostoru Jugoslavije, a koji je anticipirao i neka kasnija pitanja i probleme.
Kao što su vanjskopolitički razlozi djelovali na Beograd da otvori novi kurs u hrvatskom pitanju, tako je iz vanjskopolitičkih razloga i vodstvo HSS-a bilo spremno na kompromis s Beogradom. Pred opasnošću za opstanak ne samo Jugoslavije u cjelini već i Hrvatske u vezi s tim Maček je pristao i na parcijalno zadovoljenje onih maksimalnih zahtjeva koje je dotada isticalo vodstvo ove stranke. Dajući prioritet jugoslavenskom rješenju hrvatskog pitanja, vodstvo HSS-a bilo je zainteresirano za stabilizaciju i održanje Jugoslavije, već samim tim što se to predstavljalo kao najbolje rješenje i za Hrvatsku da se prebrode iskušenja koja je donosio svjetski rat.
(iz knjige)
Ova je knjiga vrlo rano izazvala zanimljivu polemiku, do koje je došlo nakon što je 1965. na Filozofskom fakultetu u Zadru obranom disertacije ‘Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do sloma 1941.’ doktorirao Franjo Tuđman. Ljubo Boban u Telegramu je iznio ozbiljne optužbe da ga je Tuđman plagirao, osobito u dijelovima svoga rukopisa gdje objašnjava postanak Sporazuma Cvetković-Maček i Banovine Hrvatske. U polemiku se uključio i Tuđmanov mentor Vaso Bogdanov, koji je imao primjerak Bobanove još neobjavljene disertacije o Sporazumu Cvetković-Maček. Bilo je očito da je Tuđman neovlašteno došao do Bobanova rukopisa i da ga je prekomjerno koristio.
Ljubo Boban (1933.-1994.) povjesničar, redoviti profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu bio je redoviti član JAZU-a/HAZU-a. Diplomirao je povijest 1959. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 1964. je obranio disertaciju ‘Sporazum Cvetković-Maček’. Proučavao je hrvatsku i jugoslavensku povijest u razdoblju između dva svjetska rata istražujući političku povijest HSS-a i njegova vodstva, ponajprije djelovanje Vladka Mačeka. Prikupljao je i objavljivao izvornu građu i polemizirao o uzrocima sloma monarhističke Jugoslavije te o problemima utvrđivanja žrtava Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji i Hrvatskoj, posebno u logoru Jasenovac. Godine 1971. sudjelovao je u osnivanju Instituta za hrvatsku povijest Sveučilišta u Zagrebu te bio i njegov direktor (1972.-1974.).
Glavna djela su mu: ‘Sporazum Cvetković-Maček’ (1965.), ‘Svetozar Pribićević u opoziciji 1928.–1936.’ (1973.), ‘Maček i politika Hrvatske seljačke stranke 1928.–1941.’ (i–ii, 1974.), ‘Hrvatska u arhivima izbjegličke vlade 1941.–1943.’ (1985.), ‘Hrvatska u diplomatskim izvještajima izbjegličke vlade 1941.–1943.’ (i–ii, 1988.), ‘Kontroverze iz povijesti Jugoslavije’ (i–iii, 1987.-1990.), ‘Dr. Tomo Jančiković. HSS između zapadnih saveznika i jugoslavenskih komunista’ (1996.) i atlas ‘Hrvatske granice od 1918. do 1991. godine’ (1992.).
N. L. / Foto: Ljevak
