Topnički dnevnici: U Iloku gdje sunce izlazi…

Da vas put tek tako nanese u Ilok, najistočniji gradić Hrvatske, nije baš tako izgledan scenarij. Tamo možete zalutati ako tražite kraći put ‘preko’ za Novi Sad ili doći posebnim povodom kao što je bila 3. konferencija o eno-gastro turizmu, koju je organizirala zagrebačka udruga za kulturu stola G.E.T.Lokacija nije slučajno izabrana, jer je Ilok središte malog vinskog carstva kojim dominiraju nadaleko poznati Iločki podrumi te petnaestak malih vinara. Grožđe se tu uzgaja još od Rimljana, a protiv vinove loze, pa ni vina, nisu bili niti Turci za svoje stoljeće i pol duge vladavine.

Piše: Mustafa Topčagić

Ilok danas malo otužno djeluje. Donedavno je tu živjelo oko 5500 ljudi, a sada ih, zbog sveprisutnog iseljavanja, nema niti 3000. Kako zadržati mlade još se nije dosjetio nitko na lokalnoj razini, a tek malo ohrabrenja daju Iločki podrumi, najjači gospodarski subjekt koji zapošljava 284 ljudi. Kad bi bilo strategije vinskog turizma, kakve nema, a o čemu se govorilo na konferenciji, vjerojatno bi i perspektiva u ovom kraju bila bolja. No, kako o državnoj strategiji pričati, kad se na konferenciji nije udostojio pojaviti nitko iz Ministarstva turizma i Ministarstva poljoprivrede koji su, kao, bili službeni pokrovitelji. Pokroviteljstva se primila i predsjednica, ali na ladanjskom imanju Principovac, gdje je konferencija održana, nije se ukazao nitko s Pantovčaka. Samo je par deklarativnih riječi predsjedničine podrške pročitao voditelj Damir Folnegović Blaž.

U Iloku, gradu vina i starina, doznah da je najznamenitija povijesna ličnost bio Nikola Iločki (po mađarski Újlaki Miklós), koji je živio u 15. stoljeću. Njegov je utjecaj na ugarskom dvoru, kaže povijest, bila puno veća u odnosu na ono što je formalno bio – ban cijele Slavonije, a neko vrijeme i kralj Bosne. Kao siva eminencija, sudjelovao je u postavljanju četiri ugarska kralja, ali se ipak držao Iloka koji u njegovo doba doživljava najveći prosperitet. Veći dio očuvanih starina i gradskih zidina datira iz doba vladavine tog hrvatsko-ugarskog velikaša, koji je 1450. godine ispod svog dvorca dao sagraditi vinski podrum.

Juraj Mihaljević, vlasnik Iločkih podruma

Modernija verzija Nikole Iločkog je Juraj Mihaljević, većinski vlasnik Iločkih podruma, koji daje sve od sebe da preporodi taj kraj. Rodom je iz Oštarija kod Ogulina, a Iločanin je postao prije nekoliko godina kada je Roto promet, firmu za distribuciju pića čiji je bio vlasnik, prodao Agrokoru. Dobiveni novac investirao je u obnovu Iločkih podruma, bivšeg socijalističkog mastodonta koji je znatno devastiran u doba okupacije i privatizacije. Njihovi se vinogradi prostiru po pitomim padinama Fruške gore i oko moćnog Dunava, a godišnje proizvedu oko četiri milijuna litara vina. Najpoznatiji je, dakako, Iločki traminac, čiju je svjetsku slavu pronijela britanska kraljica Elizabeta II., jer se pio na njezinoj krunidbi 1953. godine. Bio je to Traminac iz berbe 1947., od koje je ostalo još nekoliko desetaka boca i koje se čuvaju u srednjovjekovnom Starom podrumu. Butelja tog arhivskog vina košta 8000 eura, što kolekcionarima očito nije problem, jer je nedavno prodano nekoliko boca.

Traminac je u Iloku zasadila obitelj Odescalchi

Veliki značaj za Ilok imala je i talijanska kneževska obitelj Odescalchi, kojoj je habsburški car Leopold I. dodijelio tamošnje posjede u znak zahvale za pomoć u ratu protiv Turaka. Odescalchijevi su početkom 18. stoljeća donijeli traminac u Ilok i otad počinje njegova slavna povijest. Zasadili su ga na položaju Principovac, gdje su kasnije izgradili ljetnikovac, a inače su znatno unaprijedili vinogradarstvo i podrumarstvo. Modernizirali su postojeći i izgradili novi podrum, a posebni su bili i po tome što su na posjedu punili vina u butelje što je bio pravi pionirski pothvat. Drugi svjetski rat i nacionalizacija učinili su svoje tako da su se preostali članovi obitelji vratili u Italiju.

Ljetnikovac na Principovcu

Proizvodnja vina nastavila se u okviru poljoprivrednog kombinata, a ljetnikovac i ladanjsko imanje na Principovcu bilo je zapušteno sve donedavno kad je znatna sredstva u obnovu uložio Juraj Mihaljević. Uz reprezentativan objekt s restoranom nalaze se luksuzni apartmani te golf i teniska igrališta za rekreaciju.

U planu je i gradnja hotela s pet zvjezdica usred vinograda za koji gazda Iločkih podruma optimistično smatra da bi ga punio poslovnom klijentelom žednom vina i željnom aktivnog odmora.

Zidine starog grada Iloka

Možda takvi planovi Juraja Iločkog zaista zažive u dogledno vrijeme, ali ne može sve ostati na njegovu vizionarstvu i poslovnoj hrabrosti. Nešto i država treba učiniti, ne možete sve činiti samo za državu…

Cesta do Iloka ne pripada 21. stoljeću, Dunav mirno ide svojim tokom totalno turistički neiskorišten, a zidine i objekti starog grada Iloka obnavljaju se takvom brzinom da bi uskoro opet mogli postati ruševine.

Za to vrijeme mladi Iločani kuhaju, konobare, vozikaju turiste te rade druge poslove po Jadranu i diljem Europe unatoč potencijalima svoga mjesta na krajnjem istoku Hrvatske, tamo gdje sunce izlazi…


Topnički dnevnici: Pink Day popunio žensku kvotu


Topnički dnevnici: Ukoričene misli Ave Karabatić


Topnički dnevnici: Zbogom balić-koli i gemištima


Tagged: , , , , , , , , ,