Ako je do prije koju godinu i bilo dileme koje je odredište u Srbiji najjača turistička destinacija, nakon neusporedivog Beograda, sada je potpuno jasno da to mjesto zauzima Zlatibor.

Inače, na Zlatibor sam ponovno došao nakon četiri godine na 16. PRO PR konferenciju u organizaciji Apriori Worlda iz Zagreba, agencije na čijem je čelu Danijel Koletić, kojem svestrano mu pomažu asistentice Mihaela, Žaklina, Marija i Kristina plus Žarko iz Beograda. Kao što brojke pokazuju, Apriori je do sada uspio organizirati 16 skupova u svim republikama bivše Jugoslavije, a Koletić kao osoba najbolje predočava moto ovih događanja ‘Povezivanje u pokretu’ (Networking in motion).

Ove godine je najviše sudionika, razumljivo, bilo iz zemlje domaćina Srbije, ali i iz drugih zemalja iz najbliže okolice i ostatka svijeta. Nabrojat ću nekoliko imena među 200 sudionika konferencije održane u hotelu Mona: John Shield, direktor korporativnih komunikacija BBC-a iz Engleske; Olga Podoinitsyna članica Odbora VTB Grupe iz Rusije; Sean Gardiner, suosnivač Huffington Posta iz SAD-a; Robyn de Villiers, direktorica Burson-Marstellera iz Južne Afrike. Među mnogim značajnim imenima iz balkanske regije ističem, opet, samo nekoliko imena: Robert Čoban, vlasnik izdavačke kuće Color Press Group iz Srbije; Milica Jeremić glavna urednica portala kurir.rs; Silvija Londero, direktorica Media servisa iz Hrvatske; Jelena Pavičević, direktorica Benefit Communications iz Crne Gore, Dženana Zeničanin, glavna urednica Hayat TV-a iz Sarajeva…

Posebno su bili zapaženi, s mnogim javljanjima iz dvorane, paneli na temu ‘Radio i odnosi s javnošću današnjice’, moderatora Johna Shielda i ‘Kako medijski predstavnici percipiraju industriju odnosa s javnošću’, moderator je bio Darko Buković, glavni urednik Privrednog vjesnika iz Zagreba. Na skupu je bila vrlo živa, otvorena i vrlo često sadržajna diskusija i dodaci na izlaganje kolega. Tu se opet spretnim pokazao Danijel Koletić, koji je često duhovitim primjedbama na svoj ali i račun kolega, stvarao pozitivnu, kreativnu atmosferu. Iz godine u godinu na PRO PR-u šire se spoznaje o marketingu, brendiranju, važnosti opinion makera i dosezima sveprisutnog promoviranja i prodaje proizvoda. Opći je zaključak da su u svim segmentima napravljeni veliki pomaci te kada pomislimo da su dosegnuti vrhunci izniču nova još efikasnija i kvalitetnija rješenja. Konferencija je, po svjedočenjima mnogih,opravdala svoju misiju i bila više nego uspješna, a najavljena je 17. konferencija koja će se održati u Crikvenici od 10. do 13. travnja 2019.

Zlatibor je, kao što sam u uvodu spomenuo, najatraktivnije i najposjećenije turističko područje u Srbiji, izuzmemo li Beograd. Na velikim proplancima susreću se dvije klime, kontinentalna i mediteranska, koja s Jadranskog mora prodire čak do ovih predjela. Zato je Zlatibor još od 19.stoljeća pa do današnjih dana cijenjen zbog kvalitete zraka i zapravo blage klime s obzirom na visinu oko 1000 metara, dok su okolni vrhovi Tornik i Čigota nešto niži od 1500 metara. S obzirom da sam prije četiri godine bio u Drvengradu, Sirogojnu i dijelovima Tare, ovaj puta sam nastojao vidjeti još neke od turističkih atrakcija ovoga područja. Ljubaznošću direktora Turističke organizacije Zlatibor, Vladimira Živanovića, dobio sam vrijednog suradnika Dušana Jenčevića koji me vozio jugoistočnim dijelom planine kroz mjesta Rudine, Rožanstvo, Sirogojno, Trnava, Gostilje, Ljubiš i preko Vodica polukružno vratio u Zlatibor.

Lijep inspirativan put na kojemu je prva postaja bila mljekara Biljana Krin u Rožanstvu. Nismo zatekli vlasnicu ali su nam ljubazni radnici Milojka Mičić i Vaso Lazović detaljno govorili o proizvodnji i plasmanu. Rade sireve i druge proizvode (paprika u pavlaci, npr.) od kravljega mlijeka. Mene je interesirao ovčji sir, ali ga ovdje posljednjih godina nema, jer su stada ovaca sve manja. Zato je interes za turizam porastao i u ovim ruralnim dijelovima, jer se u toj djelatnosti stalno napreduje.

Put nas je dalje vodio do Stopića pećine oko 19 kilometara udaljene od Zlatibora. Impresivna prirodna građevina, upotrebljavam ovaj izraz jer ćete rijetko gdje naići na ulaz visok 18 a širine 35 metara. Vojo Sekulić, vodič kroz pećinu, upoznaje me s još nekim podacima i karakteristikama. Dužina joj je oko 1620 metara, a u prednjem dostupnom dijelu ističu se svijetla i tamna dvorana s već spomenutom visinom što omogućava normalan zvuk pri razgovoru, nema jeke. I da nema šuma vode trnavskog potoka, bilo bi to idealno mjesto za studijska snimanja. Impresivne kade crvenkaste boje tvori sedra nastala taloženjem kamenca tisućama godina. Kanal s kadama dugačak je 655 metara i izlazi na površinu. U dostupnom dijelu najdublja kada ima 1,8 metara, a u nedostupnom produžetku su dubine i do sedam metara. Prvi pisani podaci o pećini datiraju iz 1901. Godinama je uređivana, a lani ju je posjetilo 62.000 posjetitelja, najviše u Srbiji. Svakako vrijedi vidjeti!

Sljedeća postaja je bilo mjesto Sirogojno sa svoje dvije atrakcije, Muzejom pletilja i Starim selom. Kratko ću iznijeti dvije zanimljive činjenice koje mi je rekla vodič Biljana Jovanović. Pletilje iz Sirogojna organizirala je 1961. godine još uvijek živuća Dobrila Smiljanić. Već sljedeće godine na sajmu u Beogradu dobile su Zlatnu košutu, ondašnje najveće priznanje za obrtnički rad u Jugoslaviji. I nakon 55 godina pleteni odjevni predmeti su traženi po cijelome svijetu. Zanimljivo je da je pletivo od islandske vune, koja je puno kvalitetnija od domaće, i za pletenje i za bojanje. Svojedobno veliki francuski kreator Pierre Cardin je htio prodavati njihove proizvode uz dodatak njegove etikete. Nisu pristali! Muzej su tijekom godina posjetile mnoge slavne ličnosti iz cijeloga svijeta. Danas posao s oko 500 pletilja nastavlja vlasnik Sirogojno company, Rade Ljubojević. Osvojili su brojna domaća i svjetska priznanja, uključujući i UNESCO-vo.

Koju stotinu metara dalje nalazi se muzej na otvorenom Staro selo. O počecima iz 1980. godine kada su na ovo mjesto prenesene prve autentične drvene kuće, seoska domaćinstva s otvorenim ognjištem, ležištima, kuhinjom i ambarima, govorila mi je Svetlana Čaldović, viši kustos i direktorica ove vrijedne zbirke-naselja na otvorenom. Godinama su dodavani novi objekti, tako da su danas uz desetke stambenih objekata tamo i dvorane za muzejske programe, radionice starih zanata, biljna apoteka, krčma u kojoj nude jela ovoga kraja i još ponešto, ukupno pedesetak objekata. Selo je vrlo posjećeno od proljeća do kasne jeseni, a prednjače školske ekskurzije.

U Gostilju, petnaestak kilometara dalje bili smo kod istoimenog vodopada visokog dvadesetak metara koji se vijugavo spušta kanjonom. Inače, ovdje još nisu niknule vikendice i privatni apartmani, ali je u neposrednoj blizini otvoren veliki ljetni bazen, blizu je i riblji restoran. Kada smo se spuštali ispod vodopada susreli smo nekoliko obitelji s djecom, koja u gornjem dijelu staze imaju igralište ako trebaju pričekati roditelje do povratka. U Gostilju je rođen veliki srpski političar, socijalist Dimitrije Tucović.

Desetak kilometara dalje dolazimo do sela Ljubiš u kojem se nalaze čak tri uzgajališta riba, a ja spominjem najprije najatraktivniji Pećinar sa seoskim turizmom, zatim i Boškove vode. Ovdje su odlično iskoristili planinske brzace za uzgoj pastrva. Inače, u Ljubišu je rođen i poznati srpski pjesnik Ljubivoje Ršumović Ršum. Polako nam je istjecalo vrijeme povratka pa smo krenuli prema Zlatiboru. Ta magistrala Zlatibor-Višegrad i dalje prema moru izuzetno je prometna što smo i sami iskusili.

Imao sam priliku posjetiti i Kremnu s planom da me Dragan Pjević, voditelj memorijalne kuće braće Tarabića, proveze drugim dijelom Zlatibora pa sve do Višegrada. Nažalost akumulator Pjevićeva vozila nije se složio s time. Ostanak smo iskoristili za šire upoznavanje proročanstava Miloša i Mitra Tarabića. Pošto je ta priča u području parapsihološkog, Pjević vrlo skoro namjerava napraviti skup parapsihologa na Zlatiboru na kojem bi sudjelovali i hrvatski predstavnici te brojni gosti iz svijeta.

U razgovoru s direktorom Turističke organizacije Zlatibor, Vladimirom Živanovićem, saznao sam da je kapacitet postelja u širem krugu Zlatibora već sada oko 30.000. Pet tisuća u hotelima i 25.000 u privatnim vilama, apartmanima, itd. U ovoj godini planira se otvoriti novi hotel Tornik u centru s 370 smještajnih jedinica.Također punom parom se radi na žičari iz centra do vrha Tornik (oko 1500 metara) s gondolama za prijevoz putnika. I žičara bi trebala, po sadašnjim planovima s 36 stupova i 56 gondola biti otvorena do početka zime.

Završno još o Užicu. Nekada Titovim a danas bez vlasnika. Nisu bez razloga nosile pridjevak Titove, jer je ondašnja vlast 1961. u čast 20-godišnjice Užičke Republike i zbog svega pozitivnog što je partizanski pokret napravio na ovom području, sagradila niz objekata i trgova. Centralni u središtu grada, impozantnih dimenzija nosio je Titovo ime i tu je bio najveći spomenik u cijeloj Jugoslaviji visok pet metara. Tu je sagrađeno i veliko kazalište, prva robna kuća u Srbiji, niz nebodera (Užice su u kotlini i logično se gradilo u vis), veliki hotel Palace, itd. I danas s prepoznatljivom socijalističkom vizurom te zgrade služe svrsi. Broz je izmješten u dvorište muzeja Užičke Republike.

Upoznaje me s događajima i građevinama novinarski kolega Boban Markotić, nekadašnji novinar Hercegovačkih novina, a danas vrijedni suradnik portala Pasaž online. Prolazimo kraj katoličke crkve Blažene djevice Marije iz 1931., pravoslavne crkve sv. Đorđa, Srednjoškolskog centra s Gimnazijom i Učiteljskom školom. Boban dobro poznaje svoj grad, ali za gradsko kupalište na rijeci Đetinji i posjet Starom gradu više nemamo vremena.

Lijep je ovaj kraj Srbije i kada se za koju godinu sagradi bar polovica autoceste do Beograda (ukupna udaljenost je 220 km, a do sada je sagrađeno 30 km) bit će to veliki poticaj povezivanju ovoga izuzetnog turističkog područja.

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić

---