Ovoga tjedna uoči Martinja posjetio sam vinara iz Strmca kod Stubičkih Toplica, Ivana Sokača. Ugodno su me iznenadila njegova vina koja sam prvi puta kušao na izložbi u zagrebačkom Europskom domu koju su lani organizirali Eno-expertovci pod vodstvom Miodraga Hruškara.
Sokač je svoju ljubav za vina, koja je bila i obiteljska tradicija, početkom ovoga desetljeća pretvorio iz količina ‘za po doma’ u profesionalnu proizvodnju. Poticaj su mu dale nagrade koje je dobio još 2010. godine na lokalnim testiranjima. Shvatio je da zna i može više u ovoj, na prvi pogled, atraktivnoj grani poljoprivredne proizvodnje koja iz godine u godinu raste, ali traži cijeloga čovjeka. Kaže mi sin Ivan: ‘I ja sam mu govorio, kreni kak’ treba ili se nemoj time baviti’.
Sokači Ivani: otac i sin
Ovdje treba naglasiti da Sokačevi godinama imaju tvrtku Elektron, koja se bavi proizvodnjom elektroničke opreme. Proizvode opremu za mjerenje i regulaciju temperature, vlage, tlaka, protoka i drugih fizikalnih veličina. ‘U našim kontaktima ima možda i dvije tisuće klijenata, ali poslovi nisu više dobri kao nekada. Danas je jedino sigurno raditi s velikim industrijskim poduzećima poput Končara, koji imaju kompatibilnu proizvodnju našoj, pouzdani su i tu se nalazimo…’
Testirajući njegova vina u lijepoj klijeti na lokaciji Rebar, prisjećao se tih porođajnih muka u svijetu profesionalnog vinarstva. Bilo je tu svega, ali ide se naprijed. Govori mi da ni prije, a niti zadnjih godina još nije dobio istu graševinu ili rajnski rizling. Naravno, misli s obzirom na postupke koje primjenjuje i koji su isti, ali vremenske prilike nisu.
Vina Sokač
Prvo mjesto koje smo posjetili, nakon susreta u Stubici, bili su novi vinogradi na lokacijama Krč i Potkrč, gdje je u posljednjih pet godina zasađeno, najprije 1800 trsova rajnskog rizlinga i graševine, a od prije dvije godine još toliko loza, otprilike po trećinu, traminca, rajnskog rizlinga i graševine. Dogodine će, ako vrijeme bude dobro, ove zadnje sađene dati prvi pristojan urod. Kada se zbroje spomenutih 3600, trsovi na lokaciji Rebar i drugdje, ima oko 7000 loza. Te brojke omogućavaju godišnju proizvodnju od oko 12.000 litara vina, ako je godina bar prosječna u rodnosti, a ova je, nažalost, bila ispod.
Najdraže priznanje za Graševinu
Vinarija Sokač je već od prvih izlazaka na lokalne smotre (Stubica, Bedekovčina), pa onda i šire (Kutjevo, Slovenija) dobivala priznanja za svoj rad. Danas je plaketa i medalja blizu stotinu. Sokač se, pak, najviše diči priznanjima u prijestolnici graševine Kutjevu – zlatne medalje 2015 – ali dragi su mu i srebro iz Maribora iste godine, medalje i priznanja iz Bizeljskog i Gornje Radgone te višestruke zlatne diplome iz Sv. Ivana Zeline. Trenutačno u podrumu, po ocjenama Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo, ima pet vrhunskih vina: Rajnski rizling i Graševinu iz 2015, Sauvignon, Muškat žuti te Graševinu kasne berbe iz 2016. godine. Od bijelih sorti u asortimanu kuće tu je još Traminac, a od crvenih vina Cabernet sauvignon i Zweigelt, dok sa sadnjom merlota kreće iduće godine.
Od tropa nastalog pri preradi grožđa za svoje potrebe radi rakiju, a dao se i u eksperimentiranje s vinjakom po cognac metodi. Ivan Sokač je temeljit u svojim postupcima i ne bi me čudilo da u budućnosti u ponudi bude i ‘zagorski konjak’ s etiketom. Ponovno se vraćam isprobavanju u podrum. Sorte koje je prve brao još u kolovozu, muškat žuti i sauvignon, već su bistra vina, a ostale čekaju kraj godine i bentonit.
Zagorski sendvič
Uskoro smo se premjestili na kat velike, lijepo uređene zidane klijeti. Kao što je i red, probali smo čvarke crne svinje pfeifferice i špek iz domaće proizvodnje. Nedavno je Sokač dobio i lososa iz Norveške. To je bila prigoda da složimo zagorski sendvič a la Strmec – losos i špek na kruhu. Tu bi gastro stručnjaci sigurno dodali salate i još kakav dressing. Nama je bilo dobro i ovako.
Pričamo, uz Sauvignon i Rizling, i o drugim hobijima ovog interesantnog čovjeka. Saznajem da se do prije desetak godina bavio pčelarstvom, a otkako je krenuo ozbiljnije s vinom, košnice je prepustio sinu Ivanu. Dugogodišnji je član vinskih udruga Trilikum iz Zaprešića i Peharček iz Stubice.
Ivan Sokač u podrumu
Na druženje je navratio u njegov i brat Stjepan po nekoliko litara dobrog vina i podsjetio na veselicu povodom Martinja na kraju tjedna, koja će biti u njegovoj klijeti. Kaže da se tu uspije stisnuti tridesetak ljubitelja vinske kapljice u prostoru za upola manje ljudi. Sretno im bilo!
Odlazim iz Strmca, s druge strane Sljemena, u uvjerenju da će ovaj vinar koji se relativno kasno počeo profesionalno baviti vinarstvom (prošao pedesetu), u budućnosti dobiti još mnoga priznanja za svoja vina ‘z Stubaki’.
Jer iz godine u godinu čovjek više zna, kako bi rekao Ivan Sokač.
Tekst i foto: Vjekoslav Madunić i arhiva obitelji Sokač
