Zagrebački Cafe U dvorištu, u sklopu programa Europea, ugostio je češkog književnika Tomáša Zmeškala, čija su dva romana prevedena na hrvatski.
Njegov roman ‘Ljubavno pismo klinopisom’ iz 2008. dobio je Nagradu Europske unije za književnost, ali u fokusu predstavljanja u Zagrebu bila je novija knjiga ‘Životopis crnog i bijelog janjeta’. Razgovor su moderirale književnica Ivana Simić Bodrožić te književna kritičarka i urednica Jadranka Pintarić, a prevodio je
Mnogi pisci u nekadašnjoj Čehoslovačkoj bili su zabranjivani i protjerivani, a u knjižnicama se nisu mogla naći njihova djela. Tako se Zmeškal, koji danas živi i radi kao profesor u Pragu, u mladosti formirao kao pisac posuđujući knjige na razne načine i konzumirajući zabranjenu kulturu. Napustio je zemlju te živio desetak godina u Londonu, vrativši se tek nakon propasti komunizma. ‘To je bilo razdoblje kada su kvalitetni češki pisci i stvaratelji kinematografije, ili emigrirali ili bili zabranjivani. To se može nazvati jednim vrlo mračnim vremenom češke povijesti’, rekao je na promociji pisac kojem je otac Kongoanac a majka Čehinja.
U romanu ‘Životopis crnog i bijelog janjeta’ opisuje se djetinjstvo djevojčice i dječaka Afrikanaca koje odgaja baka u Čehoslovačkoj 1970-ih godina. Iako to vrijeme propagira jednakost, moderatorica Ivana Simić Bodrožić, referirajući se na roman, kaže da u praksi to nije bilo tako. Prikazane su povijesne situacije i okolnosti u Češkoj i Europi, ali ne direktno, nego je ‘sve rečeno kroz nevjerojatnu priču tih likova.’ Jadranka Pintarić nadodala je da autor kroz sporedne likove ubacuje detalje iz društva, političke događaje i dijelove povijesti. Također, on ne ide u psihoanalizu svojih likova nego to ostavlja čitatelju. Roman sadrži autobiografske elemente, tvrdi Zmeškal, što se tiče cijele zajednice likova, uključujući i njegove praroditelje koji su bili puni predrasuda.
Raniji roman ‘Ljubavno pismo klinopisom’ snažna je kritika češkom narodu, mentaliteta ljudi i društvenog ustroja, koje je autor uvidio nakon što se vratio iz Engleske, gdje je slušao stereotipe o Česima. ‘Kada se nakon dugog boravka u inozemstvu vratite u domovinu, vrlo bistro vidite besmislenost nekih običaja i negativne dijelove’, no ipak se, kaže, vrlo brzo ponovno priviknuo na sve.
Kako bi stekao dubok uvid u povijesne i geografske činjenice te razmišljanja ljudi, nije provodio nekakvo opsežno istraživanje, kako je pretpostavila Jadranka Pintarić. Zmeškal smatra korisnijim ‘razgovor s ljudima, razgovor sa svjedocima tog vremena, kojima postavljajući pitanja gledam u oči i oni odgovaraju, na nešto odgovore pozitivno, nekada ne žele odgovoriti, a i to nešto znači i govori’.
Osim povijesnog konteksta i sličnog vremena, ova dva romana povezuju još dvije stvari. Prva su psihijatrijske bolnice kao prototip zloupotrebljavanja moći u koje bi bili zatvoreni oni koji ne misle isto, te o tome, kaže, može napisati zasebne romane, ali se time više ne želi baviti. Druga je tema glazba, koja je njegova velika ljubav i nalazi se u pozadini pripovijesti. Međutim, iako voli glazbu, među kojom je i afrička, ona iz očeva Konga mu je užasna.
Na ovogodišnjoj Europei U dvorištu dosada su gostovali Nataša Kramberger iz Slovenije i Afonso Cruz iz Portugala, a idući gost, 24. studenoga, bit će Španjolac Cristian Crusat
Valentina Botica / Foto: Naklada Ljevak
