Tomáš Zmeškal: Književnošću protiv predrasuda

Zagrebački Cafe U dvorištu, u sklopu programa Europea, ugostio je češkog književnika Tomáša Zmeškala, čija su dva romana prevedena na hrvatski.
Tomaš Zmeškal i Alen NovosadNjegov roman ‘Ljubavno pismo klinopisom’ iz 2008. dobio je Nagradu Europske unije za književnost, ali u fokusu predstavljanja u Zagrebu bila je novija knjiga ‘Životopis crnog i bijelog janjeta’. Razgovor su moderirale književnica Ivana Simić Bodrožić te književna kritičarka i urednica Jadranka Pintarić, a prevodio je Alen Nocosad.

Mnogi pisci u nekadašnjoj Čehoslovačkoj bili su zabranjivani i protjerivani, a u knjižnicama se nisu mogla naći njihova djela. Tako se Zmeškal, koji danas živi i radi kao profesor u Pragu, u mladosti formirao kao pisac posuđujući knjige na razne načine i konzumirajući zabranjenu kulturu. Napustio je zemlju te živio desetak  godina u Londonu, vrativši se tek nakon propasti komunizma. ‘To je bilo razdoblje kada su kvalitetni češki pisci i stvaratelji kinematografije, ili emigrirali ili bili zabranjivani. To se može nazvati jednim vrlo mračnim vremenom češke povijesti’, rekao je na promociji pisac kojem je otac Kongoanac a majka Čehinja.

U romanu ‘Životopis crnog i bijelog janjeta’ opisuje se djetinjstvo djevojčice i dječaka Afrikanaca koje odgaja baka u Čehoslovačkoj 1970-ih godina. Iako to vrijeme propagira jednakost, moderatorica Ivana Simić Bodrožić, referirajući se na roman, kaže da u praksi to nije bilo tako. Prikazane su povijesne situacije i okolnosti u Češkoj i Europi, ali ne direktno, nego je ‘sve rečeno kroz nevjerojatnu priču tih likova.’ Jadranka Pintarić nadodala je da autor kroz sporedne likove ubacuje detalje iz društva, političke događaje i dijelove povijesti. Također, on ne ide u psihoanalizu svojih likova nego to ostavlja čitatelju. Roman sadrži autobiografske elemente, tvrdi Zmeškal, što se tiče cijele zajednice likova, uključujući i njegove praroditelje koji su bili puni predrasuda.

Raniji roman ‘Ljubavno pismo klinopisom’ snažna je kritika češkom narodu, mentaliteta ljudi i društvenog ustroja, koje je autor uvidio nakon što se vratio iz Engleske, gdje je slušao stereotipe o Česima. ‘Kada se nakon dugog boravka u inozemstvu vratite u domovinu, vrlo bistro vidite besmislenost nekih običaja i negativne dijelove’, no ipak se, kaže, vrlo brzo ponovno priviknuo na sve.

Kako bi stekao dubok uvid u povijesne i geografske činjenice te razmišljanja ljudi, nije provodio nekakvo opsežno istraživanje, kako je pretpostavila Jadranka Pintarić. Zmeškal smatra korisnijim ‘razgovor s ljudima, razgovor sa svjedocima tog vremena, kojima postavljajući pitanja gledam u oči i oni odgovaraju, na nešto odgovore pozitivno, nekada ne žele odgovoriti, a i to nešto znači i govori’.

Osim povijesnog konteksta i sličnog vremena, ova dva romana povezuju još dvije stvari. Prva su psihijatrijske bolnice kao prototip zloupotrebljavanja moći u koje bi bili zatvoreni oni koji ne misle isto, te o tome, kaže, može napisati zasebne romane, ali se time više ne želi baviti. Druga je tema glazba, koja je njegova velika ljubav i nalazi se u pozadini pripovijesti. Međutim, iako voli glazbu, među kojom je i afrička, ona iz očeva Konga mu je užasna.

Na ovogodišnjoj Europei U dvorištu dosada su gostovali Nataša Kramberger iz Slovenije i Afonso Cruz iz Portugala, a idući gost, 24. studenoga, bit će Španjolac Cristian Crusat

Valentina Botica / Foto: Naklada Ljevak


Tomaš Zmeškal
Europea U dvorištu: Češki pisac Tomáš Zmeškal
Tagged: , , , , , , , , , , ,